Svakoj porodici je najbitnije da su joj djeca zdrava, poštena, vrjedna i da dobro uče.
Jednu takvu porodicu, upoznali smo u zvorničkom selu Malešić u kojoj sa majkom Gordanom i ocem Slavkom, žive i uče Biljana, Dragana i Marija.
Najstarija Biljana je na prvoj godini Medicinskog fakulteta u Beogradu, Dragana je učenica druge godine Medicinske škole u Loznici, a Marija je učenik osmog razreda OŠ „Petar Kočić“ u Kozluku.
Osim što su lijepe i vrijedne, zajedničko im je i to što su briljantne učenice – nosioci Vukove diplome a Biljana i student sa tri upisane desetke u indeksu.
Ponosni otac Slavko biranim riječima govori o svojim ljubimicama.
„Svakom roditelju je ponos da ima ovakvu djecu. Od početka školovanja znaju samo za petice, a Biljana sada i za desetke. Mi se trudimo da im omogućimo da imaju uslove za školovanje a posebno smo zadovoljni njihovom vrijednoćom i skromnošću. Nije lako u ovim uslovima školovati jedno djete, a kamoli njih tri. Mi ćemo se truditi da im omogućimo da uspješno završe škole i usavršavaju se u budućoj struci“, kaže Slavko, radnik kompanije „Alumina“ iz Zvornika.
Osim što su briljantne u školi, sve tri sestre su aktivne i u vannastavnim aktivnostima. Recept za uspjeh im je, kažu, identičan.
„Bitno je odrediti cilj u životu. Završila sam medicinsku kolu a kroz vježbe i praktičan rad na Medicinskom fakultetu sam još više zavoljela medicinu. Za uspjeh je važno redovno posjećivati nastavu i učiti u kontinuitetu“, kaže Biljana.
Dragani je najteže, jer kako kaže, pored putovanja u Loznicu, zamjenjuje stariju sestru u kućnim poslovima.
„Za sve se nađe vremena ako se ima jasan cilj i plan. Učestvovala sam na raznim takmičenjima iz matematike i fizike. Trenutno se pripremam za Olimpijadu iz hemije. Privlači me industrijska farmacija, a možda ću studirati i matematiku“, otkriva svoje planove Dragana.
Najmlađa Marija takođe s lakoćom postiže petice u osmom razredu osnovne škole.
„Stignem sa sestrom da pomognem mami, sada još više otkako Bilja nije tu. Pored škole aktivna sam i u Crvenom krstu i drugim organizacijama“, kaže Marija.
Ponosna mama Gordana nema nijedne primjedbe na kćerke.
„Od malena smo ih učili da je važno da steknu radne navike. Uspjeli smo jer su zaista vrjedne. Prijatno je otići na roditeljski sastanak. Nerjetko muž i ja se “otimamo” kad treba otići u školu. Ponekad to zavisi od toga da li je razredni starješina profesor ili profesorica“, u šali priča Gordana.
Za ovu ponosnu porodicu je najvažnije da im djeca dobro uče, a bilo bi im mnogo lakše kada bi mama Gordana dobila neki posao, da sav teret izdržavanja porodice i ovih talentovanih djevojaka ne padne na oca Slavka.
[mom_video type=“youtube“ id=“j8yMDWGw8LE“]
D. Gajić
