Prošla su vremena kada se u Njemačkoj na oglas za radno mjesto u bolnici javljalo po nekoliko stotina kandidata. 58 odsto bolnica u Njemačkoj je 2013. godine imalo problema s manjkom stručne radne snage.
Traženje odgovarajuće osobe je u prosjeku trajalo 167 dana, piše Avaz.
Znatno manje je čekala Emina Fajković iz Gradiške da joj iz njemačke ambasade u Sarajevu pošalju pozitivan odgovor za rad u Njemačkoj. Emina je jedna od nekoliko stotina njegovateljica i njegovatelja, koji su nakon što je u aprilu 2013. potpisan sporazum između BiH i Njemačke o zapošljavanju njegovatelja, okrenuli leđa BiH i bolje sutra potražili u najrazvijenijoj zemlji Europe.
„Moja sreća je da sam od 2005. do 2009. godine boravila u Njemačkoj gdje sam radila kao dadilja. Za to sam vrijeme naučila jezik što mi je, za razliku od ostalih koji iz BiH žele raditi kao njegovatelji, velika prednost. Kada sam čula da su BiH i Njemačka potpisali sporazum, odmah sam se javila u St. Vincenz Haus u Kelnu i pitala mogu li raditi“, kaže Emina za Dojče Vele.
Emina trenutno radi i školuje se u domu za stare i nemoćne osobe St. Vincenz Haus u Kelnu. Došla je do pola puta, a još treba čekati godinu i po i dobiće diplomu da je i službeno njegovateljica.
Emina mora izdržati mnogo toga: naporan i težak rad, odricanje.
„Posao nije lak. Dnevno se brinem o više osoba kojima je potrebna pomoć. Zamislite samo da s njima moram obaviti sve ono što jedna osoba radi sama: umivanje, oblačenje, češljanje, jelo i tome slično. S obzirom da se ponekad radi o nepokretnim osobama s malo više kilograma, zatražim pomoć muških kolega“, priča Emina.
U zemljama odakle njegovatelji dolaze u Njemačku ljudima se čini da oni zarađuju puno, ali iskustva su sasvim drugačija.
„Ne bih govorila o visini plate, ali ću samo reći da ponekad ona nije dovoljna za pokrivanje svih troškova. Kada nisam na poslu ili u školi, radim dodatne poslove kako bih zaradila za život. Obično su to poslovi dadilje. Nadam se da ću nakon završene škole moći solidno živjeti od svog posla“, kaže Emina i dodaje: „Teško je. Ponekad sebi kažem ‘sada je dosta’. Takođe se zapitam ‘dokle ovako?’ Čovjek zapadne u krizu. Ponestane mu snage. Međutim, uvijek na neki način, bar je do sada bilo tako, ohrabri me cilj koji imam pred sobom. Tada sebi kažem: ‘Emina, nećeš valjda stati na pola puta’?“
Njemačko udruženje organizacija i poduzeća za pružanje socijalnih usluga procjenjuje da će u Njemačkoj do 2020. godine biti 220.000 osoba kojim će biti potrebna njega. Njemačka vlada je prije nekoliko godina pokrenula inicijativu zapošljavanja njegovatelja iz zemalja poput BiH, Srbije, Filipina, Španjolske, Italije, Portugala ili Tunisa. Njihov broj se u protekle dvije godine s 15.000 povećao na 21.000. Veliki broj mladih sa završenom medicinskom školom u BiH je takođe zainteresiran za rad u Njemačkoj.
„Razumijem mlade u BiH. Do nedavno sam živjela u toj zemlji. Znam kako je. Ovdje nema svakodnevnih izlazaka na kavu. Svima onima koji planiraju napustiti BiH i na primjer raditi kao njegovatelj u Njemačkoj, poručujem neka dobro razmisle i neka budu spremni na velika odricanja i žrtvovanja. Ovdje nije sve tako kako drugi govore. Moji prijatelji znaju kroz što sve prolazim. Ali, drugi misle da sam uspjela jer sam napustila BiH“, kaže Emina Fajković.
