VELIKA HOČA – Veliki austrijski pisac Peter Handke kaže da će na Kosmetu pješice posjetiti mnoga srpska sela i manastire i obići geološka i arheloška nalazišta.
„Osjećam se lijepo i spokojno među Srbima, posobno ovdje u Velikoj Hoči“, ističe Handke za Srnu.
Handke, koji je u parohijskom domu u Velikoj Hoči, sa suprugom Sofijom, Francuskinjom, prisustvovao jutarnjoj liturgiji, pojašnjava da je njegovo „najveće i jedino oružje – riječ i snaga da ono što osjeća u srcu pretoči na papir“.
„Čuo sam od Srba da kuća stoji na zemlji, ali joj temelje drži žena. To je dobra poslovica koju sam u prilici da oživim upravo u domu paroha Milenka. Njegova supruga Rada je domaćica, žena oko koje se sve u ovom domu vrti, kao što se, kako veli, hrišćanstvo vrti oko tri prsta“, kaže Handke.
On navodi da „nije moćan čovjek“, već da su mu „jedina moć – riječ i sloboda koju mu niko ne može oduzeti“.
Handke objašnjava da mu „najveću bol zadaje to što Kosovo i Metohiju osmatra isključivo iz automobila u pokretu“.
„Vožnja, vožnja… Brže, brže… to je parafraza života pripadnika srpske zajednice na Kosovu i Metohiji“, kaže Handke.
On pojašnjava da će mjesec-dva provesti na Kosovu i Metohiji i da će moći pješice da obiđe srpska sela, manastire, izvorišta rijeka i da će sa suprugom prespavati, potpuno opušteno, u nekom od hotela u vlasništvu Albanaca.
Veliki pisac podsjeća da je Srbiju i Republiku Srpsku upoznao pješačeći od mjesta do mjesta.
Bračni par Handke odaje da se ugodnije osjeća, jer su zajedno na Kosmetu u Velikoj Hoči.
Handkeovi su zahvalni proti Milenku i njegovoj supruzi Radi što su im priredili doček „koji mora biti ispisan na nekoj od stranica u okviru planiranih priča o Kosovu i Metohiji i sudbini Srba i izolovanim sredinama, kao što je Velika Hoča“.
Handke se sjeća 1996. godine kada je prvi put u Kosovu Polju u prepunoj sali predstavljao zapise iz „Zimskog putovanja“ i ističe da je taj veličanstveni skup ostavio neizbrisiv trag u njegovom životu.
„Poslije Kosova Polja doživio sam da u Prištini bude samo dvadesetak Srba i dva mala Albanca“, navodi Handke, prisjećajući se da mu je domaćin bio Petar Sarić, književnik sa Kosova i Metohije.
Ta životna istina je, kako pojašnjava, odraz samoće Kosova Polja i Srba .
Njegova Sofija kaže za Srnu da je ponosna što je doživjela da baš u Velikoj Hoči, poznatoj po tolikom broju crkava, prisustvuje bogosluženju.
„Ima kod nas u Parizu pravoslavna crkva, ali to je ruska. Ovdje sam prisustvovala pravoslavnom srpskom običaju i to je nešto što se mora prenijeti na papir. Mora ostati zapisano, jer je naša najveća i jedina snaga riječ i podrška jedno drugom i podrška onima koji su čiste iskonske duše“, kaže ona.
Bračni par Handke otkazao je prisustvo liturgiji u Visokim Dečanima, jer su odlučili da posjetom porodici Dejana Baljoševića, gdje su pozvani na ručak, upotpune sliku o domaćinskom, nesvakidašnjem odnosu Srba iz Orahovca i Velike Hoče prema gostima, ljudima dobre volje.
SRNA