izbor urednikaLIFESTYLEnaslovnaZvornik

GAJE POVJERENJE I LJUBAV: 65 godina vjernosti Stoje i Slavka Pavlovića iz Zvornika

Vrijedan jubilej Stoje i Slavka Pavlovića iz Zvornika – Šezdeset pet godina vjernosti

ZVORNIK – Ovih dana, Slavko i Stoja Pavlović iz Zvornika, obilježili su vrijedan jubilej – 65 godina braka.

Slavko koji ma 85 godina i godinu dana mlađa Stoja vjenčali su se na Svetog Tripuna, davne 1950. godine.

Uz svečarsku tortu koju je pripremile unuka Dragana i snaje Zorica i Živka uz šampanjac i ostale đakonije, Pavlovići su prelistali stare fotografije i sjetili se svih onih lijepih i manje lijepih trenutaka zajedničkog života, i otkrili tajnu toliko godina vjernosti.

Oboje potiču iz bratunačkog sela Kravice, odakle su otišli davno i selili se često jer je Slavko službovao kao milicioner po mnogim mjestima birčanske regije. Najveće bogatstvo im je , kako rekoše što su stekli sinove Dragana i Miju, petoro unučadi i petoro praunuka.

Na proslavu zaista vrijednog jubileja stigli su i Stojini bratići i sestrići, brojna druga familija, prijatelji i komšije.

Nazdravljujući jedno drugom, rekoše nam, da se sada vole više nego ikada ranije.

– Svakome bi preporučila da njeguju ljubav u mladosti, da bi dočekali starost koja je tako lijepa. U mladosti su se voljela djeca, a sada kada su se svi razišli jedno drugome smo najpotrebniji i najmiliji. Nema se kuda, reče nam baka Stoja.

Oboje su pretrpili mnogo toga teškog. Bježeći od ustaša tokom Drugog svjetskog rata, kao djeca su par godina proveli po domovima.

– Ja sam u dječijem Domu za izbjegličku djecu završio četvrti razred osnovne škole, priča nam Slavko.

U Zvorniku ih svi znaju, jer je Slavko sve do penzije, radio kao milicioner dok je Stoja bila domaćica. A recept po kome su dočekali vrijedan jubilej otkriva nam čika Slavko.

– Kada se srodne duše nađu onda treba da zajednički rade i žive. Ne treba da “šaraju” u mladosti, već da imaju jedno drugo. Da gaje povjerenje i ljubav, da misle o budućnosti sebe i svoje djece, kaže Slavko.

Život i posao odveo je djecu i unučad u druge gradove. Zato zasijaju od sreće, posebno kada im dođe praunuk Jovan koji je rođen na isti dan kada i deda Slavko, ali sedamdesetjednu godinu kasnije. Reče nam da je ranije dolazio kod dede Slavka da igraju tenis. Deda je bolji u zatvorenom, a on, kako reče, na otvorenom prostoru.

Više se ne ogledaju u tenisu jer deda više ne može da igra, a i Jovan se „prekvalifikovao“ na džudo.

Poželjeli smo Pavlovićima da ih služi zdravlje i da im dođemo i zabilježimo njihovu životnu priču i nakon sedamdeset godina zajedničkog života.

Drago Gajić

Tagovi
Back to top button
Close
Close