HERCEG NOVI – Sutorina, sa nekoliko okolnih sela i nekoliko kilometara jadranske obale koja pripada opštini Herceg Novi, ovih dana je, zbog priče o pripajanju Bosni i Hercegovini, dospjela na sve naslovne stranice, portale i udarne vijesti medija cijelog regiona, stvarajući im, kako kažu mještani, besplatnu reklamu kakvu do sada nisu imali.
Zatečeni neočekivanom situacijom, mišljenja Sutorana su podijeljena, jer su jedni za, a drugi protiv odvajanja od Crne Gore i pripajanja Republici Srpskoj, iako svi znaju da su do 1947. godine pripadali Trebinjskom srezu i da su za sve imovinsko-pravne dokumente odlazili u Trebinje, pišu Nezavisne novine.
Cjelokupna familija Čeprnića zna da je jedan od njihovih predaka, Ilija Čeprnić, koji je umro 1947. godine, biran i za predsjednika opštine Trebinje uoči Drugog svjetskog rata, da su imali svoje narodne poslanike koji su na zborove odlazili u Trebinje, ali nisu za odvajanje od Crne Gore, jer bi nova otcjepljenja otvarala nove rane.
U zaseoku Lučići, pored modernih kuća koje su sagradili stranci, očuvano je i nekoliko starih autohtonih primorskih građevina okruženih stablima narandže i limuna, a u kojima još žive potomci stare familije Lučić.
Duško Lučić kaže da je njegov pokojni otac Đuro imao sve posjedovne papire za kuću i imanje koji su glasili na Srez hercegovački i da je od njega slušao da je poreze plaćao u Trebinju, ali je i sam svim ovim iznenađen.
„Mislim da je sve ipak riješno u nekim godinama kada se ja nisam ni rodio, tako da ne znam zašto bi se sada bilo šta mijenjalo. Smatram da i ovako dobro funkcionišemo“, dodaje Duško.
S njim se slaže i njegov stariji sugrađanin Blažo Stanišić, koji kaže da svako u Herceg Novom zna da je ovaj dio njihove opštine, zajedno sa priobalnim mjestom Njivice, sve do Titove vile u Igalu, pripadao Hercegovini, o čemu i sada svjedoči kamen međaš koji se nalazi kod benzinske pumpe u Igalu, ali je to vrijeme prohujalo prije sedam decenija i on nije za mijenjanje sadašnjeg stanja.
„Svako to zna da je Crna Gora dala negdje kod Foče dio teritorije za ovu ovdje koja, da nije mora i turizma, ne bi ni vrijedila bogzna koliko, jer, da nije Srbijanaca i vas iz Republike Srpske, koje mi volimo kao braću i koji ste nam dobrodošli, ovdje bi se mogle samo koze držati“, objašnjava Stanišić koji se, kaže, svakodnevno nasmije novinarskim izvještajima o kruzerima koji bi ovdje mogli pristajati, ne znajući da je u pitanju plićak koji seže nekoliko stotina metara u dubinu mora.
Penzioner Muslija Muratović, kojega smo zatekli na pecanju u Njivicama, na ušću rijeke Sutorine u Jadransko more, kaže da njega nije ni briga da li će se ovdje ponovo crtati nove granice, jer se u svome životu svakakvih čuda nagledao.
„Meni je svejedno, penzioner sam i ne mogu mnogo očekivati ni od jednih ni od drugih. Živim skromno od svoje penzije, a pecam iz hobija, pa se jedino nadam da mi, ko god bio na vlasti, neće zabraniti ovo sitno zadovoljstvo“, kaže kratko Muslija.
Mlađi Sutorani, naročito oni koji su porijeklom iz Bosne i Hercegovine, razmišljaju ipak drugačije i oni su za pripajanje, jer se, kako nam rekoše mladići na benzinskoj pumpi u Sutorini, znaju katastarske knjige. Kažu da im ni Crna Gora nije dala bogzna šta, što postaje očigledno odmah kada se siđe sa magistralnog puta u dubinu naselja Sutorina, kroz koje ne postoji ni čestit asfaltni put.
„Ima nas ovdje dosta koji smo prije rata došli iz Bosne i ostali ovdje da živimo, tako da smo mi za opciju vraćanja nekadašnje teritorije BiH, ali pod uslovom da pripadnemo RS, a ne nikako da budemo distrikt ili dio Federacije“, kaže Stanimir Vasiljević. I dok se jedni u Sutorini zaista nadaju ruskim kruzerima koji će pristajati u Njivicama, gdje se, tvrde, lako može iskopati plićak i napraviti dubina za pristanište, drugi smatraju da bi RS kao svoj jedini izlaz na more ovdje mogla napraviti raj, a selo Kruševice sa okolnim zaseocima pretvoriti u čuveno etno selo, dok su treći protiv prekrajanja granica, većina ih je ipak za opciju referenduma u kome bi oni sami odlučili kome će pripasti.