18.1 C
Zvornik
23. јул 2024.

REKORDERI – Ima li ko „jači“?! (video)

Kako izgleda život čovjeka koji već deset godina traži posao, pročitajte u narednom tekstu, koji prenosimo u cijelosti, bez korekcija. Portal „Vijesti.IN-Republika Srpska“ donosi zanimljivu priču o našoj surovoj realnosti i o nekim „istorijskim rekordima“.

Listajući danas gomilu poruka koje nam svakodnevno stižu od pratilaca našeg portala za oko mi je zapala ironična i duhovita poruka koja je glasila ovako:

„I evo ga sa srećom, danas još jedan JUBILEJ – 9 godina od diplomskog, 9 godina biroa, 250+ odbijenica, ali moram da navedem primjer jednog čovjeka, kolega Dejan Glavonjić (najbolji sportski animator u RS dugi niz godina) 10 godina od diplomskog, 10 godina biroa, 300+ odbijenica, on nije ni pripravnički još odradio, pa tako da ja nisam najgori….. „Živio zakon o radu, živjela RS-BIH, živjela politika zapošljavanja“ Tako, nadamo se da se nećemo zaposliti ni narednih 10 ak godina, jer ako se zaposlimo, NIŠTA OD REKORDA !

Jednostavno nisam mogao ostati ravnodušan. Zanimalo me, ko li je taj mladi čovjek koji ima snage da se našali na svoj račun uz svu muku koja izbija iz svakog slova.

Kontaktirao sam ga na adresu sa koje je poruka stigla i evo odmah na početku da mu se zahvalim što je odgovorio na moju poruku i što imam priliku da svima prenesem njegovu priču.

Mladen Kovačević, tako se zove tridesetogodišnji junak ove priče. Mlad, snažan i vrijedan.
Zanimalo me svašta što mi je u misli donijela njegova poruka. I pitao sam ga svašta. Vama ću ispričati ukratko.

Mladen živi u Rogatici. Diplomirao je 13.12.2005. na Fakultetu za fizičko vaspitanje i sport Pale, Istočno Sarajevo. Radovao se i proslavio, naravno. A koliko bi bio radostan da je znao da će i nakon punih 9 godina biti bez posla?

Nije se predavao nijednog trenutka. Od prvog dana dao se u potragu za poslom i krenuo ka obaranju rekorda, ali ne sportskih nego onih neslavnih, u sakupljanju broja dana, mjeseci i godina „na birou“, broju odbijenica na oglasima za posao na koje je konkurisao, broju poslodavaca „na crno i sivo“ trudeći se da zaradi bilo šta da bi se osjećao koliko toliko vrijednim.
Pitao sam ga kako uopšte živi.

Odgovorio je: „Poslovi koje sam radio su mnogi: fizički radnik na pilani (brenti), građevinski fizički radnik, konobar, pomoćni stolar, pomoćni kuvar, plažni radnik u ljetnom periodu, zadnjih godina u ljetnom periodu radim kao spasilac na crnogorskom primorju, jer sam stekao internacionalnu licencu za spasioca na vodi, u zimskom periodu ski instruktor – na crno, kao divljak, jer nemam štelu za neku ski školu, i tako možda još nekih poslića, ne mogu ni da se sjetim…. „

Uz sve to, završio je dva stepena kursa engleskog jezika i stekao međunarodno priznate diplome o njegovom poznavanju. Trenutno se priprema da polaže drugi stepen u poznavanju njemačkog jezika. Radi momčina na sebi da bi bio još vrijedniji.

I nedugo nakon započinjanja razgovora, do kraja me oduševio kad je rekao: „Ipak neću sebe da stavljam u prvi plan, hoću da kažem za kolegu koji se zove Dejan Glavonjić, diplomirao 27.10.2004. još nije odradio ni pripravnički. Dejan je učesnik projekta Socijalizacija djece u RS, kao sportski animator i najbolje ocijenjeni sportski animator dugi niz godina.“

E tako nešto, pored sve svoje muke, može samo neko ko je ljudina.

U nastavku razgovora saznao sam i to da je Mladen učesnik tog istog projekta, a kad sam počeo da zapitkujem o detaljima rekao je:

„Najbolje bi bilo da upitate u Fondu za dječiju zastitu Bijeljina o učešću, rezultatima, zalaganju i sposobnostima ova dva imena koja imaju zajedno 19 godina biroa…. Ne bih ja da pricam o sebi, neka pričaju drugi, jer što smo radili tu su bili rezultati…jedino na konkursima rezultata nema…“

Svjestan i sebe i svojih vrijednosti i kapaciteta, a ipak beskrajno skroman. I spreman da se našali na račun svoje muke.
Jedino što priznaje da ga boli je što: „Učenici kojima sam predavao dok sam odradjivao pripravnički, uveliko su završili fakultete, zaposlili se, porodice stvorili, a ja predajem na konkurse, obaram rekorde, tako nadam se sledece godine velikom jubileju pa onda pravimo novu pricu, novu parodiju.“

Kada sam ga pitao kako se uopšte može desiti to što se njemu dešava ako ne bira ni posao ni mjesto gdje bi radio odgovorio mi je ono što sam i sam znao.

Za njegove rekorde zaslužan je naš regionalni izum – partijsko zapošljavanje.

Kad smo došli do ove teme, tek tada sam u Mladenovom glasu na trenutak osjetio gorčinu. Sabio je sve što ga je mučilo u jednu rečenicu:

„Savjet svim mladim ljudima u BIH je to da grabe i rukama i nogama da bježe iz ove zemlje, jer nikada nece nestati Dodika, Izetbegovića, Bosića, Ivanića, Čovića, Čavica, Špirića Lagumdžija…. bježite ljudi što dalje, a ja se takodje to isto trudim.“

A mi se evo nadamo da će Mladen i njegov drugar čije neslavne rekorde „pokušava da dostigne“, što prije dobiti poslove za koje su se školovali i da će osim znanja dobiti priliku da našoj djeci prenesu i ljudske vrijednosti koje dokazano imaju.

Nećemo apelovati ni na koga. Mladen to ne dozvoljava. Jednostavno kaže da on ne traži ni milostinju ni sažaljenje, traži samo da se ispoštuje zakon i da oni koji drže ključeve moći u ovoj našoj državi konačno shvate šta i koliko svi zajedno gubimo kad god se neko poput Mladena odluči da kupi kartu u jednom pravcu i „ode preko“.

[mom_video type=“youtube“ id=“xReG0xtsn2Q“]

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se