15.9 C
Zvornik
29. март 2024.

Kad majka izda, boli više nego ijedna bolest

Kako početi priču o patnji i bolesti koju ne može da opiše nijedan tekst, priču koju možete osjetiti samo ako je čujete iz usta onog ko nosi tu patnju i vidite ono što ga muči. U ovom tekstu ja ću skromno pokušati da Vam prenesem ono što sam vidio i čuo.

Većina nas je već čula priču o dječaku Dejanu Mariću iz Zvornika koji je prije više od godinu dana iznenada pao u nesvijest u školi. Posle ljekarskih pregleda utvrđeno je da ima težak oblik tumora na mozgu. Tumor se poslije proširio na kičmu.

Dejan je od tad prošao mnoge operacije, terapije, preglede, priča nam Dejanov otac, Predrag. Danas opet ide na pregled u Beograd, gdje bi mu njegov doktor trebao reći šta može da se uradi po pitanju tumora većeg od 15 centimetara na kičmi.

Dejan sada vidi tek tri posto i izgubio je sluh preko 80 posto. I pored toga on je vrlo veselo i pričljivo dijete. Pričao je sa mnom sve vrijeme. Zapitkavao je nešto, radoznalo kao što to može samo dijete. Čak smo se i sprijateljili. Nijednog trenutka nije pokazao klonulost duhom. Dejan je dječak pun života.

U posjeti kod Dejana Marića
U posjeti kod Dejana Marića

Oskudica i besparica danas je veliki problem ove tročlane porodice. Kutija lijekova neophodinih Dejanu košta 120 KM. Predrag Marić, vozač po struci, godinama je radio u Sloveniji i Austriji, zarađivao solidan novac za naše prilike, ali je morao da se vrati kako zbog Dejana, tako zbog drugog, mlađeg sina Daria.

Kad smo došli kod Dejana u posjetu i da popričamo sa Predragom Marićem, koga u Zvorniku znaju kao Cileta, dočekao nas je lijep i pristojan stan. Predrag iako sam brine o Dejanu i Dariu, drži sve pod konac, vidi se brižnost i ljubav kakvu može samo roditelj da ispolji prema djetetu.

Predrag je samohrani otac, koji vodi brigu o dva mala djeteta, od kojih je jedno teško bolesno. Ono što ovoj priči daje posebno tugu i ogorčenje prema ljudskom rodu je odnos jedne majke prema svojoj djeci.

Kad sam počeo pričati sa Predragom o Dejanu i njegovom zdravstvenom stanju i mogućnostima za izliječenje, on se dotakao problema sa njegovom bivšom suprugom Ivanom, Dejanovom i Dariovom majkom.

Kaže da joj je zavijek zatvorio vrata njegove kuće, nije mogao više da trpi bahato i rasipničko ponašanje. Njegova bivša supruga, potrošila je skoro sav novac koji prikupljen za liječenje Dejana, iznos blizak svoti od 30 hiljada konvertibilnih maraka.

Predraga jede pomisao da je majka njegove djece mogla biti takva. Priča nam kako je od ljudi iz Zvornika saznao kako je novac doniran od humanih ljudi trošila sa svoje potrebe – za frizure, manikire, kafiće, kockarske dugove…

Predrag Marić pokazuje SMS poruke svoje bivše žene Ivane
Predrag Marić pokazuje SMS poruke svoje bivše žene Ivane

Kaže da mu je sve prekipilo kada nije došla u bolnicu poslije napada koji je Dejan imao. Tad mu je drugo dijete čuvao portir u bolnici. Dejan je tad pitao gdje mu je majka, a ona nije htjela ni na telefon da se javi.

Predrag nam priča da njegov mlađi sin Dario ima još uvijek strah od nje, kad je vodio Dejana u Beograd, Dario nije smjeo da ostane sa njom. Danas svi znaju, čak i njena rodbina da se Dario plaši svoje majke i da ne želi da je vidi. Priča nam ovo Predrag, koji je prodao automobil koji je kupio prije nego što se Dejan razbolio, da bi mu ostalo nešto novca i da ne bi neko rekao ‘kako vozi skup auto, a dijete mu bolesno’.

Dejan je vjerovatno i izgubio vid zbog nje, jer je bila aljkava, nije mu davala lijekove redovno koji se moraju uzimati u tačno vrijeme.

Sada tročlana porodica Marić preživljava od socijalne pomoć i dodataka za brigu i pomoć. Opština Zvornik im pomaže oko plaćanja stanarine. Dobri ljudi, koji znaju situaciju pomažu kad mogu.

Iako je novac skupljen prilozima, ponajviše humanih Zvorničana, potrošen od strane bahate majke (majke samo po rođenju), ljudi koji znaju priču porodice Marić i većina Zvorničana ostali su uz Dejana i Mariće.

Ono što impresionira u svoj ovoj tužnoj priči, jeste Dejanov nesalomivi duh. Dijete koje ne vidi skoro ništa, jedva čuje, ne može mnogo da se kreće, ne može da se igra sa drugom djecom, ostavljen od majke nosi svu ovu patnju kao da nosi školski ranac. Dejan je nasmijan, veseli se, priča, zapitkuje, voli da se mazi… Nada iz njega izvire i prešla je na mene, dok me je držao za ruku. Sada duboko vjerujem da je Dejan Marić, dijete, slika i prilika ljudske nade u opstanak. Pojava koja razlikuje ljude od svih drugih vrsta. Uspio je da uradi ono što većina ljudi nije za života – Pobjedio je sebe, on je šampion svijeta.

Pomozimo Dejanu, njegovom ocu i bratu da savladaju Dejanovu bolest, i tjelesne patnje koje nisu ni malo lake. Pomozimo da se izliječi ovo dijete.

Igor Golubović

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se