izbor urednikanaslovnaVIJESTIZvornik

U zvorničkom Podrinju nastanila se rijetka vrsta životinja. Dabrovi stigli na Drinu?

Lovci i ljubitelji prirode smatraju da porodica ovog glodara, u pojasu rijeke Drine, od Kozluka do Šepka, broji između deset i dvadeset komada. U LU „Soko“ kažu da će učiiti sve da ih zaštite i da se osjećaju sigurno kako bi se što duže zadržali u ovom kraju

U priobalju Drine, u pojasu od desetak kilometara, od Kozluka do Šepka, nastanili su se dabrovi!

Smatra se da ih trenutno ima između pet i deset parova koji obitavaju u rijeci Drini. Prvi koji su otkrili ove glodare bili su lovci, članovi LU „Soko“ iz Kozluka. U toku prošle godine oni su počeli da pričaju o pojavi dabrova na Drini, nakon što su primjetili tragove njihovog marljivog rada.

U Donjem Šepku, na lokalitetu Debela Međa, gdje je tok Drine stvorio šljunkovito ostrvo, u društvu grupe lovaca iz kozlučkog udruženja, mogli smo da se uvjerimo u prisustvo ovih životinja. Oglodano i oboreno drveće, na pijesku vidni tragovi njihovog kretanja, upečatljiva su slika da je ovaj prostor okupirao nesvakidašnji glodar.

Milosav-Mićo Lazarević, iskusni lovac iz Donjeg Šepka, inače, predsjednik Skupštine u LU „Soko“, kaže da je dabrove vidio u januaru ove godine, kada se obreo na rijeci Drini.

-Baš ovdje na lokalitetu Debela Međa, bila su povijena i „načeta“ stabla. Znali smo da je to posljedica prisustva nekih glodara. Kad se, poslije nekoliko mjeseci, korito Drine smanjilo, vidio sam tragove po pijesku i dva dabra u plićaku – govori popularni „Zebec“.

Osnovni stanišni uslov za dabra je stalna i dovoljno duboka voda od najmanje 30 centimetara. Ukoliko nastanjuje manji vodotok koji ponekad postaje previše plitak, na njemu, pričaju naši sagovornici, izgradi branu kako bi osigurao dovoljan nivo vode i zaštitio ulaz u nastambu.

„Slušali smo da su, poslije mnogo godina, dabrovi stigli na neka područja Republike Srpske i Federacije BiH, gdje su svojevremeno i boravili, ali da se nastane ovdje kod nas, na rijeku Drinu, je veliko, ali svakako prijatno iznenađenje“, ističu lovci.

Predsjednik LU „Soko“ iz Kozluka, Zoran Radosavljević, kaže da se radi o novoj vrsti životinja na ovom prostoru.

„Očigledno da dabru odgovara ovo novo stanište. Drago nam je što su dio našeg podneblja. Zakon dabra tretira kao stalno zaštićenu divljač i mi, lovci, ćemo sve učiniti da ih zaštitimo, da se osjećaju sigurno, i da se što duže zadrže u ovom kraju“, naglašava Radosavljević.

Slično besjedi i glavni lovovođa u kozlučkom udruženju Milan Stjepanović-Ćepalo.

„Prisustvo ovih životinja je jedan od pokazatelja da nam je rijeka Drina čista, jer ovaj glodar neće da boravi u zagađenoj vodi. Dabrovi su, generalno, korisne životinje i povoljno utiču na cijelu okolinu, tako da ih doživljavamo na poseban način“, ističe Stjepanović.

I u ataru Kozlučkog polja dosta je „obrisa“ prisustva dabrova. Ovi glodari „napali“ su topole, breze i drugo drveće koje se nalazi tik uz obalu Drine.

„Pojavili su se na više lokacija na ovom području“, priča Ivo Jović, predsjednik lovne sekcije Kozluk. Pogoduju im bare od šljunkara, gdje su našli svoje utočište. U početku, nastavlja on, nismo vjerovali da se radi o dabrovima, koje su prvi primijetili članovi naše sekcije. Sada ih sve češće viđamo i u nama, lovcima, imaju prijatelje i zaštitnike – kazuje Jović.

Jedan od najiskunijih lovaca iz Kozluka, Esad Hadžić, koji je zakoračio u sedmu deceniju života, sjeća se da su, svojevremeno, ovdašnjim rijekama krstarili bizonski pacovi.

„Nekad je bio unosan lov bizonskih pacova zbog jako cijenjenog krzna. Više se, međutim, niko i ne obazire na tu vrstu životinja. Ovo sad sa dabrovima predstavlja iznenađenje, jer se radi o novoj životinjskoj vrsti, koja, razumljivo, izaziva sve veću znatiželju kod ovdašnjih ljudi koji žele da ih vide i uživaju u njihovoj igri“, kazuje stari lovac.

Lovci i ljubitelji prirode smatraju da porodica ovog glodara, u pojasu rijeke Drine, od Kozluka do Šepka, broji između deset i dvadeset jedinki.

Dabar je isključivo biljojed, ljeti se hrani sočnim zeljastim biljem u vodi ili neposredno na obali. Obaraju drveće, ali ono meko, kao što je breza ili topola. Njihov glavni neprijatelj je čovjek, a od prirodnih neprijatelja to su vukovi ili medvjedi.

Evropski dabar u prosjeku živi sedam do osam godina, a neki stručnjaci smatraju da može doživjeti i 20 godina.

[quote color=“#212121″ bgcolor=“#e8e8e8″ arrow=“yes“]

Evropski dabar

Evropski dabar nekada je nastanjivao sve vode od sjevera do juga evropskog kopna. Početkom 20. vijeka je opstao samo na četiri odvojena lokaliteta, u južnoj Norveškoj, na rijeci Labi u Njemačkoj i u Poljskoj, na donjem toku Rone u Francuskoj i u Rusiji.

Iz Bosne i Hercegovine dabrovi su nestali u drugoj polovini 19. vijeka zbog velikih izlova i potražnje za krznom, mesom i masti, ali i bolesti.

Ideja o ponovnom naseljavanju dabra u BiH začeta je 2004. godine. Pokretač je bilo Udruženje šumarskih inženjera i tehničara sa Šumarskim fakultetom u Sarajevu. Pomogla im je Vlada pokrajine Hesen u Njemačkoj donacijom dvadesetak dabrova. Time je BiH postala 26 zemlja u Evropi koja je vratila dabra na nekadašnja staništa.

Kao prvi lokalitet za ponovno naseljavanje dabra odabrana je rijeka Semešnica kod Donjeg Vakufa. Poslije toga, nekoliko porodica pušteno je u Sokočnicu kod Šipova, a zaboravljeni glodari nastanili su se i u blizini Gradiške, te na rijeci Ukrini kod Dervente, kao i još nekim lokacijama…

[/quote]

 

Mišo Lazarević

Tagovi
Back to top button
Close
Close