18.4 C
Zvornik
28. март 2024.

Čije su „naše revolucije“?

Da li se 5. oktobra 2000. zapravo ponovio 27. mart 1941. godine? Otkrića novih dokumenata pokazala da su zapadne sile, odnosno njihove tajne službe izvele, pa čak i platile, dva najveća prevrata u modernoj srpskoj istoriji

Uvijek kada mislimo da je neki krupan istorijski događaj, bilo tragičan, bilo trijumfalan, prouzrokovala i potpuno oblikovala volja jedne ili nekoliko osoba, neumitno griješimo ma koliko nam izgledalo da je to tako. U našem prosječnom doživljaju moći skloni smo da, bez sumnje, iz interesa i kukavičluka dobro umotanog u divljenje, da nekritički hvalimo one koji silom uzimaju vlast od onih koji su izabrani po dogovorenim društvenim pravilima. Ili onih koji ta pravila drastično krše s pozicija vlasti. U oba slučaja zaboravljamo da postoji niz okolnosti i procesa koji usmjeravaju tokove događanja u društvu i koji utiču na živote pojedinaca bar onoliko koliko i akti moćnih pojedinaca na te tokove.

Značajna dešavanja u istoriji jednog naroda, vrlo često, neophodno je nanovo procijenjivati i ocijenjivati. Pogotovu ako se posledice tih događaja osjete tek mnogo, mnogo godina kasnije. Takav je slučaj i sa 27. martom 1941, a po svemu sudeći i 5. oktobrom 2000. godine. Ispravno sagledavanje istorijske uloge pojedinih velikih događaja biće zapravo zalog i za ispravne ocjene gotovo svih glavnih tokova nacionalne istorije.

Ko se plaši istine

Nekoliko desetina knjiga objavljenih na ovu temu, što u zemlji, što u dijaspori, su izuzetno protivrječne. Jednu grupu autora činili su pučisti i njihovi simpatizeri, koji su branili svoju ulogu i relativizovali posledice. Kada je u pitanju 27. mart, podršku im je zdušno pružala komunistička vlast. Neke je, kao generala Simovića, nagradila penzijom i bezbjednim povratkom u Jugoslaviju. Drugu su činili članovi oborene vlade, koji su iako malobrojniji uporno pokušavali da dokažu ispravnost svojih kapitalnih odluka.U trećoj grupi bili su zvanični jugoslovenski istoričari i publicisti, koji su glorifikovasli ulogu Komunističke partije Jugoslavije u dešavanjima oko 27. marta. Razlikuju se i u ocjenama da li je to bio državni udar, puč, građanska revolucija ili čak teroristički akt.

Posebno je zanimljivo da se kod velikog broja autora insistira da se 27. marta 1941. godine dogodila revolucija, “nekakva građanska antifašistička revolucija“. Profesor Dragan Simeunović o tome piše: „Čak ni komunisti, koji su vešto više od pola veka stvarali mit o 27. martu kao antifašističkoj akciji koju su navodno oni organizovali, nisu bili skloni da u krivotvorenju događaja idu toliko daleko da označe 27. mart kao revolucionarni akt. Naprosto, kada je reč o događajima u Jugoslaviji 27. marta 1941. sve odlike revolucije su izostale u istoj meri u kojoj su prisutne odlike državnog udara. Isto tako, može se tek govoriti o nekim sadržajnim elementima terorističkog akta, na primer, u ponašanju prema knezu Pavlu, ali ne i o terorističkoj akciji. Nije postojala terorističa organizacija, nego je celu operaciju vodila jedna strana obaveštajna služba preko svojih konfidenata, što ne znači da i druge obaveštajne službe, posebno američka i ruska, nisu uticale na tok tih događaja.“

Analiza ovog prevrata pokazuje da je riječ o najmilitantnijoj formi državnog udara, dakle, o puču. Izveli su ga pripadnici nacionalnih oružanih snaga u tajnoj sprezi sa spoljnim snagama koje su u tom regionu imale svoje vojno-političke interese.

Tajni arhivi

U vremenu u kome dominiraju krize (ekonomska, moralna, kriza sistema vrijednosti), ne iznenđuje što su neka nova saznanja istraživača i publicista o pojedinim ključnim istorijskim datumima novije i najnovije političke istorije ostala izvan detaljnije pažnje medija i šire javnosti. Pojavu knjiga, novinara britanskog Skaj njuza, Tima Maršala, „Igra sjenki – Petooktobarska smjena vlasti u Srbiji“ i Milana St. Protića, istoričara i funkcionera DOS-a „Izneverena revolucija“, dočekalo je – ćutanje.

Izostale su otvorenije političke analize naročito Maršalovih tvrdnji, a na njih se gotovo niko nije osvrnuo. Prema ovom svjedočenju pokazalo se da su zapadne sile, odnosno njihove tajne službe pripremile, izvele, pa čak i platile prevrat kojim je srpska opozicija smjenila Slobodana Miloševića i njegov režim. Jedina poruka knjige Tima Maršala jeste: „Srbijo, pogledaj sebi u oči i budi iskrena!”

Slično je prošlo i otkriće Miroslava Svirčevića, saradnika Balkanološkog instituta SANU, koji je u britanskim arhivama, došao do seta nepoznatih dokumanta o 27. martu, koji bacaju sasvim drugačije svjetlo na ovaj značajan istorijski događaj.

Samo na prvi pogled ova dva otkrića srpskoj javnosti nemaju nikave uzajamne veze. Naprotiv, ona potvrđuju smjelu tezu o povezanosti događanja 27. marta 1941. i 5. oktobra 2000. godine.

Novosti online

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se