Povodom Nedjelje zabranjenih knjiga, koja se više od 20 godina organizuje u SAD, sajt Hafington post je sastavio listu 12 zabranjenih knjiga koje bi svaka žena (ali i muškarac) trebalo da pročita.
Nedjelja zabranjenih knjiga pokrenuta je 1982, poslije iznenadnog porasta broja zabranjenih knjiga u školama, knjižarama i bibliotekama. Od 1982. do danas, prema podacima Američke bibliotečke asocijacije, više od 11.300 knjiga našlo se na crnoj listi, a 2013. njih 307 uključujući romane Toni Morison, Suzan Kolins, Džona Grina, E. L. Džejms…
Knjige najčešće zabranjuju zbog „seksualno eksplicitnog“ konteksta ili „uvredljivog jezika“ ali se desi da se na listi prokazanih često nađu i književni klasici (prije neku godinu jedna od zabranjenih knjiga bila je „Ubiti pticu rugalicu“ Harper Li).
Uticajni sajt „Hafington post“ sastavio je listu zabranjenih knjiga koje treba pročitati a koje „pokrivaju“ pitanja seksualne slobode i žena koje su se pobunile protiv sistema, opresije, rasizma…
Na prvom mjestu je „Voljena“ Toni Morison, Pulicerom nagrađen roman o majci koju progoni smrt djeteta. Knjiga sadrži i scene nasilja, seksa i rasprave o bestijalnosti. Godine 2013. američki roditelji pokušali su da je sklone iz srednjoškolskih biblioteka.
„Sluškinjina priča“ Margaret Atvud, distopijski roman o svijetu kojim vlada vjerska desnica i gdje je jednoj „sluškinji“ u porodici višeg staleža dozvoljena samo jedna funkcija – da se razmnožava. „Sluškinjina priča“ je za jednu srednju školu u Teksasu bila previše „eksplicitna“ i „antireligiozna“.
„Boja purpura“ Alis Voker prati živote nekoliko Afroamerikanki 1930-ih. Rasizam i seksizam su glavne teme a scene nasilja u romanu učinili su ga metom brojnih kritičara iako je knjiga 1983. osvojila Pulicera.
„Divne kosti“ Alis Sebold je zbog „zastrašujućeg materijala“ uklonjena iz biblioteka više srednjih škola u Konektikatu i Masačusetsu. Pošto biva silovana i ubijena tinejdžerka sa „neba“ gleda svoju porodicu, prijatelje i zajednicu koji se hvataju u koštac s tragedijom.
Na listi se našao i D.H. Lorensov klasik „Ljubavnik lejdi Čeretli“, priča o seksualnoj vezi žene iz višeg staleža i radnika. Knjiga je bila zabranjena od 1929. do 1959, a u Britaniji se neskraćeno izdanje pojavilo tek 1960-ih.
„Our Bodies, Ourselves“, tekstovi o zdravlju, seksu, trudnoći, menopauzi, koje su pisale žene 1971, bila je zabranjena u Zapadnoj Virdžiniji jer su neki smatrali da je „pornografska, da podstiče homoseksualizam i da je pogana“.
„Their Eyes Were Watching God“ Zore Nil Hurston je priča o crnkinji koja svoj život pripovijeda prijateljici. Problem sa ovom knjigom (prema kojoj je urađen istoimeni film sa Hali Beri) je što je „seksualno eksplicitna“.
„Buđenje“ Kejt Šopen je priča o junakinji koja traži svoje mjesto u svijetu a da nije supruga i majka. Knjigu su zbog seksualnog sadržaja i priče mnogi puritanci nazivali nemoralnom i otrovnom.
„Rakova obratnica“ Henrija Milera prvi put je objavljena u Francuskoj 1934. i prati seksualne dogodovštine mladog pisca. U SAD je stigla tek 1961. pa čak i tada se više od 60 knjižara u preko 20 američkih država našlo pred sudom zbog prodaje ove knjige.
„Progovori“ Lori Halse Anderson je priča za mlade o posljedicama silovanja jedne tinejdžerke. Iako je bila Njujork tajmsov bestseler, škola u Misuriju pokušala je da je zabrani zbog „glorifikovanja pijanstva, psovanja i seksa prije braka“.
Klasik Maje Angelu „I Know Why the Caged Bird Sings“ je njena biografija i priča o odrastanju poslije silovanja u djetinjstvu. Roditelji i brojne škole u SAD smatrali su da knjiga sadrži previše prostakluka i podstiče „devijantno ponašanje“.
„The Well of Loneliness“ Redklih Hol je roman o lezbejskoj vezi 1920-ih i za mnoge u SAD, ali i Britaniji, bio je previše eksplicitan i provokativan.
