KolumneVIJESTI

Planinarenje u krvi – Andrija Bogićević već 31 godinu planinari i osvaja vrhove

Andrija Bogićević je osvojio Pamir, Vrh slobode na Kilimandžaru, Kala Patthar na Himalajima, Ararat ,Mon Blan… Neumorni planinar do sada je prepješačio na hiljade kilometara, što kroz pripreme, što osvajajući najteže planinske vrhove i potrošio novac kojim je mogao da kupi jedan bolji mercedes. Planinarenje u ekstremnim uslovima i upoznavanje zemalja i planina ono su što ga vodi na putu osvajanja najviših planinskih vrhova.

Planinarenje u krvi - Andrija Bogićević već 31 godinu planinari i osvaja vrhove (8)

Andrija Bogićević iz Loznice, diplomirani inžinjer rudarstva, dugogodišnji radnik Fabrike glinice „Birač“, prije godinu dana osvojio je Kala Patthar na Himalajima visok 5.545 metara. Prije toga popeo se na Pamir na visinu od 6.600 metara,  na 5.900 metara visok Vrh slobode na Kilimandžaru i  5.143 metara visok Ararat, kao i na vrh Evrope – Mon Blan visine 4.810 metara. Popeo se i na Alpe (Julijske, Savojske), Dolomite, Visoke Tatre, Prokletije, Rodope, Olimp, a bio je i na najvišim vrhovima Republike Srpske, Slovenije, Makedonije, Srbije i Crne Gore – Prokletijama, Šar Planini, Kopaoniku, Durmitoru, Bjelasici, Romaniji, te više puta na Magliću koji je za njega među najljepšim evropskim planinama.

Planinarenje u krvi - Andrija Bogićević već 31 godinu planinari i osvaja vrhove (12)Strastveni pedesettrogodišnji planinar kaže da mu je najteže bilo da osvoji Pamir za koji ističe da je bio ekstreman zbog jakog vjetra koji je duvao i do 120 kilometara na sat i velike hladnoće od -40 stepeni. Dodaje i da je šator virio samo pola metra iznad snijega, ali da je vjetar prijetio, kao da će ih odnijeti.

Osvajanje Vrha slobode na Kilimandžaru trajalo je sedam dana, a kao interesantno Andrija napominje temperaturnu razliku od 50 stepeni, jer je u njenom podnožju temperatura bila + 30 stepeni, a na vrhu – 20 stepeni.

Za takve ekspedicije neophodne su i adekvatne pripreme koje se odvijaju na odgovarajućim nižim planinama gdje se spava u snijegu i hladnoći, a kondicija stiče svakodnevnim pješačenjem, tako da Andrija dnevno zna da pređe i do 60 kilometara, a  godišnje između 2.000 i 3.000 kilometara.

Planinarenje u krvi - Andrija Bogićević već 31 godinu planinari i osvaja vrhove (6)

„Planinarenje me privlači, prije svega priroda, upoznavanje zemalja i planina, a ima ljepote i u tim ekstremnim uslovima. Veći je izazov planinariti zimi zato što se na mnoge planine možete popeti bez specijalne alpinističke opreme, priprema, osiguranja. Kad padne snijeg i zalede se stijene, moraju se koristiti dereze i cepini. Nema tih para kojim se može platiti onaj osjećaj prvog jutarnjeg zraka sunca na vrhu planine.“

Iskusni planinar koji planinari 31 godinu, dodaje da jedan planinarski klub ili društvo povezuje preživljavanje u složenim životnim uslovima.

„Tu su veoma ekstremni i složeni uslovi za preživljavanje i sam postupak da dođeš do te ekstremne visine, i pri tome da se vratiš živ, neoštečen i zdrav, nešto je posebno, to je izazov.“

Planinarenje u krvi - Andrija Bogićević već 31 godinu planinari i osvaja vrhove (9)

Kada se popne na neki planinski vrh, Andrija kaže da je to za njega vrhunska sreća i zadovoljstvo.

„Osvajanje vrha znači da se završio hod i patnja koji su teški i za fizički i ekstremno spremne sportiste, a kamoli za nas obične ljude. Tu dolaze do izražaja karakter, čvrstoća, volja, upornost, svakim korakom kad silaziš vraća ti se snaga i  oporavljaš se, a svaki korak prema gore je bol, patnja, neizvijesnost, pitanje da li se možeš vratiti, da li ćeš izdržati, da se neće desiti propadanje, lavine, promena vremena. Tako se na Pamiru desilo da nas je za 15 minuta prekrio oblak da se nije vidjelo gdje hodaš, a na sve strane su bile pukotine. Penjući se na ovu planinu, doslovno za 9 minuta temperatura je sa + 35 stepeni spala na -15 stepeni. Doslovno nismo stigli da sa sebe skinemo opremu od 30 kilograma i da se obučemo. Naravno da ima i straha i da su rijetki oni koji tvrde suprotno. Ali, taj osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti, to ne može rečima da se plati. Druga stvar je i pogled na prirodu oko tebe, što ekstremnije, to je  najfantastičniji izgled prirode i reljefa.“

Planinarenje u krvi - Andrija Bogićević već 31 godinu planinari i osvaja vrhove (7)

Andrija dodaje da je bilo i teških situacija, smetova, lavina, pukotina…

„Na Pamiru nas je bilo 300, a 13 ljudi je izgubilo život. Prvi dan su dvojica mladih Rusa propali kroz pukotine koje su duboke oko 300 metara. Jedini način preživljavanja je vezivanje užadima. Jedni na druge smo upućeni, a u planini nema rđavih ljudi, zato što se oni koji nisu spremni da pomognu obično izoluju i ne mogu učestvovati u velikim ekspedicijama gdje ima puno problema. Na ekstremnim visinima, zbog nedostatka kiseonika i hrane, kad si u fazi smrzavanja i svih poteškoća, brzo izađu na površinu ljudske negativne karakteristike, tako da se vidi ko je čovjek a ko nije – priča Andrija i dodaje da se sa Pamira vratio 17 kilograma lakši.

Planinarenje u krvi - Andrija Bogićević već 31 godinu planinari i osvaja vrhove (5)

Andrija se zahvaljuje porodici na razumijevanju i fabrici u kojoj radi i iz koje je poteklo Planinarsko društvo „Mladost“, i u kojem je napravio prve visokogorske korake sa zvorničkim doajenima planinarstva Milenkom Nedićem i Nadom Stevanović.

„Od hobija planinarenje mi je preraslo u životno zadovoljstvo. To je trijumf, jer si pobijedio i sebe i prirodu koja te pušta i dozvoljava da dođeš do nečega. To je i upoznavanje sa prirodom, različitim zemljama, kulturama, ljudima. Najviši vrhovi nisu moj cilj po svaku cijenu, već želja da obiđem što više planina i da njegujem drugarstvo koje se stvara među planinarima.“

Andrija kaže da se u velikim ekspedicijama uglavnom komuniciraju na Engleskom jeziku. On kroz smijeh kaže da se planinari međusobno, kao i sa mještanima bolje sporazumijevaju na engleskom jeziku, nego to ih Englezi razumiju. „Na Kilimandžaru imali smo čast da nas primi jedna porodica šerpasa, oni su veoma srdačni, kao i svi ljudi sa planine. Život na planini je težak i pun opasnosti, a ljudi su u stanju da daju zadnju čašu mlijeka i hljeba strancu.

Andrija Bogićević, ni nakon što je osvojio brojne planinske vrhove, penjući se uz jako ekstremne uslove, ne planira da stane, jer pred njim su novi planovi – planinski vrhovi Sjeverne Amerike i Himalaja.

Tagovi

3 komentara

  1. Pored ovoga što je navedeno u gornjem tekstu, za Andriju treba navesti i slijedeće superlative :
    1. fantastičan drug
    2. briljantan inženjer
    3. korektan rukovodilac
    4. preskroman u isticanju svojih vrlina i podviga
    5. omiljen i cijenjen na radnom mjestu i komšiluku
    6. odan svojoj porodici. supruzi poznatom ljekaru i dvjema vrijednim i fino vaspitanim kćerkama
    7. uvjek optimistički i vedro raspoložen itd.

Back to top button
Close
Close