14.3 C
Zvornik
28. март 2024.

Iznenađeni: Zapad je tek u Ukrajini otkrio kolika je moć Rusije i njene armije

Tokom događaja na Krimu Zapad je sa čuđenjem otkrio da Rusija ima armiju sa najsavremenijim naoružanjem i veoma efikasnom taktikom djelovanja.

Ruska vojska na KrimuSledeće otkriće, koje se manifestovalo – kada su lideri zemalja Evropske unije pokušali javno da „kazne” Moskvu – bilo je to da postoji i ruska diplomatija koja je već uspostavila odnose sa čitavim nizom moćnih političkih partija koje se u samoj Evropi suprotstavljaju diktatu iz Brisela.

Evropska unija nastoji da podrije izvoz ideologije iz Rusije – kaže se u članku eksperata, koji je objavljen 1. aprila (bez ikakve šale) u uglednom The Washington Post-u. –Ruski pravoslavni moral koji učvršćuje „putinovsku većinu”, takođe je orijentisan na izgradnju političkih odnosa u Evropi, posebno sa ekstremnim desničarskim partijama koje osporavaju samu potrebu postojanja Evropske unije.

Ekstremne desničarske partije u Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Mađarskoj i drugim zemljama djele retoriku putinovske Jedinstvene Rusije u vezi sa manjinama seksualne orijentacije. Očekuje se da će te partije naglo ojačati na majskim izborima za Evropski parlament i formirati destruktivan evro-skeptični proruski blok”.

Slika je prikazana prilično istinito, iako karakteristike „ekstremnih desničara”, koje autor upućuje na adresu nabrojanih partija, izazivaju zasluženu sumnju. Upravo su ekstremni desničari Evrope na strani Desnog sektora koji koristi njima sličnu retoriku i simboliku.

Tako je 26. marta švedsko izdanje FriaTider objavilo članak o Mihaelu Skiltu koji se u februaru pridružio bojovničkoj formaciji Majdana S14, a od 2002.-2010. bio je u militarizovanom neonacističkom „Švedskom pokretu otpora” (Svenska motståndsrörelsen). Ako je riječ o velikim evropskim partijama koje su zauzele proruski stav, onda je tačnije nazvati ih nacionalno-konzervativnim.

Evo kratke hronologije njihovih nastupanja.

Na pres konferenciji inostranih posmatrača održanoj posle prebrojavanja glasova na referendumu na Krimu, lider austrijske Partije slobode, Hans-Kristijan Štrahe, izjavio je da su „EU i SAD dužne da poštuju rezultate referenduma”, a prijetnju sankcijama nazvao je „farsom”. Takođe je dodao da se ranije u Beču susreo sa Putinom i „otkrio da je on veoma zanimljiv državnik koji pravilno razmišlja”.

Od 90-ih godina Partija slobode je jedna od najpopularnijih u Austriji. Zapamćen je njen veliki uspjeh kada je na izborima 1999. pod rukovodstvom Jerga Hajdera dobila 27,2% glasova i prvi put dobila „srebro” ostavljajući iza sebe socijal-demokrate sa „bronzom”. Međutim, ulazak njenih članova u vladu izazvao je blokadu od strane Evropske unije i na kraju se Hajder vratio na dužnost guvernera Karintije, a 2005. sa svojim pristalicama izašao je iz te partije i osnovao Alijansu za budućnost Austrije.

Borba između stare i nove Hajderove partije nekoliko godina u suštini je cjepala isto biračko tijelo, ali se posle njegovog stradanja 2008. Alijansa za budućnost Austrije naglo „predala”, a 2013. Partija slobode ponovila je rezultat iz sredine 90-ih sa 21,40% glasova. Prošle godine njene glavne parole u kampanji bile su borba sa „evroimperijalizmom” i zaštita „iskonskog austrijskog katolicizma”.

17. mart. U znak podrške izražene volje građana na Krimu nastupila je predsjednik Nacionalnog fronta, Marin Le Pen: „Rezultati referenduma uopšte nisu sporni. Ovo je bilo očekivano, a narod koji je živio u strahu bacio se u zagrljaj zemlje u kojoj je i nastao, budući da svi vi znate da je Krim bio dio Ukrajine samo 60 godina”.

Prema rezultatima lokalnih izbora u Francuskoj, koji su održani u dva kruga 23. i 30. marta, partija Marin Le Pen postigla je rekordne rezultate u svojoj istoriji i dovela svoje gradonačelnike u 13 gradova sa stanovništvom iznad deset hiljada (prethodni rekord 1977. – samo četiri gradonačelnika), a broj njenih lokalnih predstavnika dostigao je 1381.

Marin Le Pen sada više nema otežavajućih okolnosti za prikupljanje potrebnih pet stotina potpisa gradonačelnika i poslanika za kandidaturu predsjednika kako je to bilo 2012. g. Tada je Nacionalni front mogao da se osloni samo na svojih 475 lokalnih narodnih izabranih predstavnika, a sada se slika upečatljivo promjenila.

Posle proglašavanja izbora, prvi brojevi francuskih izdanja opisali su njihove rezultate kao „zemljotres” (Le Monde), tektonsko pomjeranje u društvu, prelazak u „novi politički vijek” (Le Nouvel Observateur). „Promjenila se struktura partijsko-političkog sistema Francuske – oglasio se i šef Instituta za socijalno-ekonomska i politička istraživanja, Dmitrij Badovski – ona sada ne može da se nazove partijskim sistemom u kojem dominiraju samo dvije partije – socijalisti i golisti (Savez za narodni pokret). Sada može da se govori o tri ravnopravna igrača.

Nacionalni front – najviše je desničarska, konzervativna i evroskeptična partija, ali potpuno sistemska na francuskoj političkoj sceni. Na parlamentarnim izborima 2012. Nacionalni front dobio je 13,60% glasova (socijalisti – 29,35%, golisti – 27,12%), istina, zbog većinskog sistema formiranja zakonodavne skupštine to se uopšte nije odrazilo na njen sastav. Sada su se nacionalisti-evroskeptici „osvetili” na lokalnim izborima i pripremaju se za izbore za Evropski parlament.

Dokaz bliske saradnje između francuskog Nacionalnog fronta i Rusije bila je posjeta Marin Le Pen Moskvi 19-20. juna 2013. tokom koje je održala predavanje u Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose, a takođe se susrela sa predsjednikom Državne dume Sergejem Nariškinom i šefom Komiteta dume za inostrane poslove Aleksejem Puškovom.

22. mart. U znak podrške pripajanja Krima Rusiji održani su mitinzi u Veneciji (na trgu Sv. Marka) i u Vićenci, u administrativnim centrima regiona Veneto na sjeveroistoku Italije. Lider organizacije Vlada Veneto, koja istupa za odvajanje Veneta od Italije, Albert Gardin, izjavio je da su „naše i pozicije Rusije po mnogim pitanjima veoma bliske” i ponudio  ruskim vlastima „političko partnerstvo”.

Kao posmatrači referenduma na Krimu došli su predstavnici partije „Liga Sjevera”, čiji je ogranak Liga Veneto bila organizator preliminarnog referenduma 16.-21. marta u Venetu, na kojem je 89% građana koji su izašli na izbore glasalo za izlazak iz sastava Italije.

Ligu Veneto teško je nazvati marginalnom. Na izborima za lokalne savjete 2010. ta partija dobila je u Venetu 35,2% glasova, a njen kandidat, Luka Zaja, trijumfalno je pobjedio sa 60,2% na izborima za predsjednika regiona posle čega je šest njegovih kolega iz partije dobilo ministarska mjesta. Od 2009-2011. ta partija je dobila tri funkcije predsjednika u regionu – u Veneciji, Beloni i Trevizu.

Ništa manje impresivne uspjehe ne pokazuje ni Liga Sjevera koja okuplja slične pokrete u čitavom nizu regiona na sjeveru Italije. Na poslednjim lokalnim izborima 2010. u Lombardiji (u kojoj djeluje još jedan od njenih najjačih  dijelova – Liga Lombardije”) za nju je glasalo 26,2% birača, u Pijemontu – 16,7%, u Emilija-Romanji – 13,6%, u Liguriji – 10,2%. U tim regionima Liga Sjevera pokazuje slične rezultate od početka 1990-ih, a istovremeno je učestvujući na opštim izborima osnovala partiju u parlamentu, koja je dugo vremena istupala kao ključni partner Berluskonija.

Sem odvajanja od Italije, glavna briga Lige Sjevera i njenih lokalnih ogranaka jeste hrišćanski konzervativizam i borba sa imigracijom i islamizacijom zemlje.

28. mart. Pored zgrade MIP-a u Budimpešti desničarska partija Jobik („Za bolju Mađarsku”) organizovala je miting sa parolom: „Za pravo na samoopredjeljenje: Krim – Rusija, Transkarpatje – Mađarska. Na parlamentarnim izborima održanim nešto kasnije, podrška partije se povećala – 20,46% glasova u poređenju sa 16,67% 2010. godine.

Zbog složenog sistema podjele mandata procenat predstavnika Jobika u parlamentu neće se povećati, partija je kao i ranije na trećem mjestu, posle konzervativaca iz FIDES i koalicije ljevičarskih liberala, ali je porast njenog uticaja na mađarsko društvo očigledan. Treba napomenuti da je Bela Kovač, poslanik u Evropskom parlamentu iz partije Jobik, bila posmatrač na referendumu na Krimu.

1. april. Povodom istupanja Bugarske za teže sankcije protiv Rusije, lider bugarske partije Ataka, Volen Sidorov, izjavio je za Reuters: „Ako aktuelna vlada to podrži, ja ću preći u jaku opozicijui raditi na njenom svrgavanju”. I to nisu prazne riječi. Ataka ima 21 (od 240) poslaničko mjesto u Narodnoj skupštini, vladajuća partija GERB – 99, a postojanje vlade zavisi od partijskih koalicija i kompromisa. Nije suvišno pomenuti i resurse bugarskih nacionalista.

Posmatrači iz partije Ataka prisustvovali su na referendumu na Krimu.

Ovom spisku može da se doda belgijski Flamanski interes koji se bori za odvajanje flamanskog Sjevera i koji je dobro predstavljen u lokalnim organima vlasti, kao i konzervativni srpski pokret Dveri.

Ova konzervativna Internacionala formirana je mnogo prije krimske krize. Kao očigledan primjer može se navesti federalni kongres Lige Sjevera održan 15. decembra 2013. u Turinu na kojem je učestvovao i lider holandske Partije slobode, Gert Vilders i šef austrijske Partije slobode Hajnc-Kristijan Štrahe i savjetnik Marin Le Pen, Ludvik le Dan i predstavnici Flamanskog interesa.

Jedan od članova ruske delegacije istakao je da je – „kongres u suštini predstavljao opšteevropski „Samit evroskeptika” (kako je i nazvan u štampi), budući da su na njemu prisustvovali predstavnici konzervativnih pro-hrišćanskih partija ne samo iz Rusije, nego iz još pet evropskih zemalja”.

Iz Rusije je prisustvovao deputat Državne dume iz Jedinstvene Rusije, Viktor Zubarev, koji je, prema saopštenju na njegovom zvaničnom sajtu, „u svom govoru … pozdravio učesnike kongresa, istakavši da su narodi Italije i Rusije bliski po pitanju zaštite porodice i duhovnih i kulturnih spona obje zemlje. Sem toga Zubarev je istupio protiv faktički nametnute propagande homoseksualizma od strane nekih evropskih organizacija”.

Zatim je nastupio rukovodilac ruske filijale Svjetskog kongresa porodica i član uprave Lige za bezbjednost Interneta, Aleksej Komov, koji je posvjedočio da je posle nastupa Zubareva sala u kojoj je sjedelo oko 2000 evropskih nacionalista eksplodirala od aplauza i uzvika: „Putin! Putin!”.

(Fakti)

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se