Komisija za socijalnu zaštitu i inkluziju grada Zvornika sprovela je projekat: „Podrška zapošljavanju i samozapošljavanju marginalizovanih grupa“, u sklopu kojeg je, za marginalizovane kategorije stanovništva organizovana obuka za izradu predmeta dekupaž tehnikom. Sanja Ćurić iz Zvornika je imala priliku da nauči sve tajne dekupaža, ali i da među drugim učesnicima stekne prijatelje. Obuke su organizovane као dio Projekta razvoja i saradnje u Regiji Birač, koji finansira Vlada Kraljevine Holandije, a u okviru kojeg UNICEF podržava lokalne zajednice Bratunac, Milići, Srebrenica, Vlasenica i grad Zvornik u unapređenju sistema socijalne zaštite i inkluzije.
Kada smo Sanju Ćurić, jednu od učesnica radionice, pitali da nam se predstavi u nekoliko riječi, Sanja nam je rekla:
„Ja sam odrasla, zrela i pametna djevojka. Bolujem od cerebralne paralize, imam 31 godinu i korisnik sam Centra za podršku djeci i omladini ometenoj u razvoju“, skoro u jednom dahu nam je rekla ova djevojka.
Na konstataciju da je u prvi plan stavila svoje kvalitete, pa tek onda svoju bolest, Sanja je dodala:
„Ja sam djevojka koja ima cerebralnu paralizu i ne stidim se toga. Živim potpuno normalno, zdravo, kao da mi nije ništa i mnogo se smijem. Pozitivna sam, nasmijana uvijek, trudim se da budem takva, mada nije uvijek tako, ali trudim se da bude“, pojasnila je Sanja.
Radionice koje su organizovane u okviru projekta, Sanji su mnogo koristile.
„Koristi na intelektualnom nivou; razmijenim mišljenje. Nisam 24 sata kod kuće. To mnogo znači. Kad izađete negdje, kad razmijenite mišljenje sa svojom generacijom, popričate, porazgovarate, to je ono što mi mnogo znači. Ove radionice su mi dale priliku da se pokažem, da znam i ono što nisam znala. Zaista, nisam mislila, na neki način, da ću išta da znam. Nisam znala ništa. Dobila sam priliku, pružena mi je šansa. Zahvaljujem se svima što sam ponešto novo naučila u svom životu“, ozareno govori Sanja Ćurić.
Sanjina porodica je primjer kako bismo se svi trebali odnositi prema životnim problemima.
„Ma koliko nas ti problemi i sve to pratili u životu i kroz život cijeli, trudimo se da nekako budemo, koliko-toliko, zadovoljni i da, nekako, sebi osmislimo ljepši život“, objašnjava nam Sanjina majka, Slavica Ćurić.
Sanja Ćurić je uspjela završiti tek osnovnu školu. Njeno zdravstveno stanje je spriječilo daljnje školovanje.
„Čak ni taj, da ne kažem hendikep, što nije završila srednju školu, pošto je bila spriječena iz zdravstvenih razloga, se na njoj ne vidi. Bar koliko to mi možemo vidjeti ovdje u Centru, ona je zaista potpuno uključena u društvo. Nama se bar tako čini. Naravno da mi ne znamo kako je to kod kuće i kako je to u društvu i da li ona izlazi, ali ovoliko koliko mi možemo vidjeti u druženju u Centru, ona je zaista i aktivan član društva i potpuno se normalno ponaša kao i sva druga djeca, odnosno kao i sve druge djevojke njenih godina“, rekla nam je Mirjana Ivaz, članica Komisije za socijalnu zaštitu i inkluziju grada Zvornika.
Pripadnici marginalizovanih grupa ne trebaju stajati po strani, smatra Sanja.
„Treba da pustimo i naš glas, da kažemo ono što mislimo i da kažemo da smo tu gdje jesmo sa našim problemima, ali da vrijedimo“, objašnjava mlada Sanja.
Situacija u našem društvu se popravlja, kada je u pitanju svijest o problemima oboljelih od cerebralne paralize.
„Kako je bilo – super je. Zahvaljujem se svima, ali još malo. Samo još malo“, Sanja na kraju zaključuje.
Radionice za izradu predmeta dekupaž tehnikom su dio Projekta razvoja i saradnje u Regiji Birač koji finansira Vlada Kraljevine Holandije, a u okviru kojeg UNICEF podržava lokalne zajednice Bratunac, Milići, Srebrenica, Vlasenica i grad Zvornik u unapređenju sistema socijalne zaštite i inkluzije.
