Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica tokom rada na Projektu popisa i evidentiranja srpskih žrtava rata u BiH u periodu 1991-1995. godina dokumentovao je smrt ili nestanak 29.070 lica od čega 2.385 žena i 447 djece, saopštio je danas direktor ovog centra Milorad Kojić.
Predstavljajući rezultate ovog projekta, Kojić je na konferenciji za novinare u Banjaluci rekao da su u bazu podataka Centra uneseni i podaci za 659 lica srpske nacionalnosti koja su stradala ili umrla od posljedica ranjavanja ili posljedica represije i rata.
Kojić je rekao da se za 629 lica rade dodatne provjere i kompletira dokumentacija, jer Centar posjeduje određena saznanja i indicije da su i ona stradala u proteklom ratu, ali trenutno nema dovoljno podataka koje propisuje Pravilnik o vođenju evidencije o žrtvama rata da bi se mogli svrstati u kategoriju žrtve rata.
On je rekao da ovo nisu konačni, već utvrđeni podaci do kojih je do sada došao Centar, ističući da je ovo po prvi put da je jedna zvanična institucija vlasti u BiH popisala žrtve.
Kojić pojašnjava da baza podataka Centra obuhvata pet cjelina – dokumenti, žrtve, izvršioci, djela i svjedoci.
Posmatrano po godinama, kaže Kojić, najveći broj lica srpske nacionalnosti stradao je tokom 1992. godine – 12.981.
On je naveo da je 1991. godine stradalo 664 lica srpske nacionalnosti, 1993. godine – 4.496, 1994. godine – 3.749, a 1995. godine – 5.975 lica.
Ako se uporede podaci Centra sa podacima Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva, koji je popisao 24.953 stradalih Srba, kaže Kojić, vidljivo je da je sarajevski Centar umanjio broj srpskih žrtava za 17,5 odsto, a Haški tribunal za više od 21 odsto.
Kojić je podsjetio da je rad na Projektu popisa i evidentiranja srpskih žrtava rata u BiH u periodu 1991-1995. godina počeo u julu 2013. godine, te da je zaključno sa 31. oktobrom ove godine u bazu poadtaka Centra uneseno 83.118 dokumenata.
On je najavio da će Republički centar iduće godine širom Republike Srpske promovisati publikaciju o broju stradalih lica srpske nacionalnosti u periodu 1991-1995. godine.
Za premještanje DNK laboratorije potrebna saglasnost Savjeta ministara
Kojić smatra da Međunarodna komisija za nestala lica ne može samoinicijativno, bez saglasnosti Savjeta ministara, premjestiti laboratoriju za DNK analizu i biološke uzorke iz BiH u Hag.
– Informisan sam da je u Savjetu ministara imenovana radna grupa koja treba da razmotri ovo pitanje. To podrazumijeva konsultaciju nekoliko propisa, te Zakona o zaštiti ličnih podataka, jer su porodice žrtava dale krvne uzorke – rekao je Kojić.
On kaže da to još nije gotova stvar, te da očekuje da se u narednom periodu razgovara o tom pitanju i da se ono riješi na najbolji mogući način.
– Mislim da biološke uzorke treba ostaviti domaćim institucijama. Republika Srpska u Zavodu za sudsku medicinu ima u potpunosti osposobljenu laboratoriju da može vršiti kompletna mečiranja i identifikacije – istakao je Kojić.
On je podsjetio da je ICMP pokušao jednostrano da donese odluku da DNK laboratorija i biološki uzorci budu prebačeni u Hag, ističući da su biološki uzorci – krvni uzorci srodnika i koštani uzorci.
Kojić je podsjetio da, kada je Republika Srpska tražila da se identifikacije rade pri Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske, u ICMP-u je rečeno da su krvni uzorci vlasništvo porodica i da ih je svaka porodica dala samo na korištenje.
– Sve ostale radnje koje bi podrazumijevale prebacivanje ili izmještanje tih krvnih uzoraka u neku drugu zemlju ne bi mogle da se obave bez saglasnosti porodica stradalih – istakao je Kojić.
On je rekao da je očito da ICMP, kao međunarodni faktor, smatra da se ovdje može ponašati kako želi.
– Postoji sporazum o preuzimanju uloge suosnivača Instituta za nestala lica BiH koji je definisao prava i obaveze suosnivača, a to su Savjet ministara i ICMP. Sva prava, obaveze i odluke definisane tim sporazumom ne mogu biti donesene bez saglasnosti jednog od suosnivača – naglasio je Kojić.
Centar će raditi bez obzira na prijetnje
Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica redovno obavlja poslove, bez obzira na nedavne prijetnje smrću, izjavio je Kojić.
– Prijetnje smo prijavili MUP-u Republike Srpske kojem u potpunosti vjerujem – rekao je Kojić.
On je poručio da svako treba da radi svoj posao, kao što to čini i Centar koji je danas novinarima predstavio rezultate Projekta popisa i evidentiranja srpskih žrtava rata u BiH u periodu 1991-1995. godine. Iz Centra su ranije saopštili da su prijetnje Kojiću upućene 7. novembra i da vjeruju da će MUP Srpske istražiti slučaj do kraja i identifikovati počinioca.
