Superheroji postoje gotovo oduvijek. Njihova moć, osim one da golim okom savijaju čelične konstrukcije, spasavaju ljude u nevolji, lete, trče brzinom svjetlosti, bore se protiv zla i zlikovaca, toliko je snažna da utiče na odrastanje gotovo svakog djeteta. Koje su njihove pozitivne, ali i negativne strane, te zašto ih djeca toliko vole?
Ugledati se na superjunaka, imitirajući osobu koja se sasvim jasno bori protiv zla svojim moćima, djeci je bliže nego se ugledati na stvarne superjunake poput doktora, vatrogasaca, policajaca ili naučnika. Jer, kakve zabavne moći imaju ti ljudi?
Faza superherojstva važna je za razvoj djetetovog samopoštovanja, ličnog vrednovanja, odgovornosti prema drugima, nerijetko slabijima od sebe, kao i za razvijanje kompetencije i kreativnosti.
Šestogodišnje dijete ne razumije kako jedan naučnik može učiniti dobro u svijetu otkrivši formulu koja će promijeniti svjetsku ekonomiju i vrednovanje energije tako što je godinama sjedio u laboratoriji – niti je vrijeme da to zna. Da taj naučnik skine bijeli mantil i ostane u fantastičnom odijelu ili se transformiše u nadljudsko biće sa supersposobnostima, da na primjer može letjeti u svemir ili ispuštati paukove mreže kroz pore svoje kože i u naručje hvatati nježne i uplašene dame – to je posve prihvatljivo i razumljivo u dječjem svijetu.
Jesu li svi superheroji dobri?
Dobrica poput Supermena nema apsolutno nikakve mane osim osjetljivosti na kriptonit, ali Ajronmen, gotovo najveći heroj sadašnjice, vrlo je upitna ličnost.
Takvi superheroji zapravo su akcijski junaci koji ne podstiču djecu da cijene istinske ljudske vrijednosti. Zadatak svakog roditelja pritom je da vodi računa na kakvog će se junaka njihovo dijete ugledati i kakvu će pouku naučiti iz ponašanja svog heroja. Razlika između superheroja i akcijskog junaka, te njihova generalna motivacija kao osoba koje se kriju iza moćnog kostima, izuzetno je velika. Superheroji su često u privatnom svijetu jednostavne, poštene, mirne osobe od povjerenja koje cijene ljudske vrijednosti te ih i podstiču. Akcijski junaci, s druge strane, ne moraju imati pozitivnu osobinu, a dobro koje čine vrlo je često podstaknuto njihovim ličnim interesima. Oni su nerijetko sarkastični, agresivni, bahati supermuškarci koji svoje sposobnosti naglašavaju najviše zato da bi podizali vlastiti ego. Njihova priča često se temelji na osveti i netoleranciji, a takva priča nikako ne bi trebalo da bude uzor malenoj djeci. Stoga vodite računa o tome ko će biti superjunak vašem superjunaku.
Nada za bolji svijet
Pravi superheroji zapravo su i više nego potrebni i dalo bi se diskutovati jesu li potrebniji nama odraslima ili našoj djeci. Borba da zaštitimo djecu od negativnog aspekta kulture i medija u vremenu u kojem živimo trajaće beskonačno, baš kao što će i superheroji beskonačno spasavati naš svijet. Biti superheroj u svojoj dnevnoj sobi, dok skače s kauča na razbacane jastuke, maskiran u odjeću koja ga čini još posebnijim, u malenom dječaku uzgaja samopouzdanje toliko veliko da nijedna druga igra ne može nadmašiti uspješnost ove. Vrlo brzo taj će dječak pronaći druge načine kako bi svoje superherojsko samopouzdanje, u misiji da bude superčovjek, njegovao i dodatno izgrađivao. Sada je vrijeme da bude ovakav superheroj ako to želi.
Superheroj koji spasava planetu od potpunog uništenja može se činiti kao dobra stvar, ali nauka je podijeljena u tim razmišljanjima.
U ODBRANU SUPERHEROJSTVA:
OSNOVNO POIMANJE:
Preuzimanje uloge superheroja pomaže djetetu da nauči razliku između dobrog i zlog te lošeg i prihvatljivog, a roditeljima daje priliku da sa svojom djecom razgovaraju o tim važnim životnim pitanjima.
SAMOPOUZDANJE:
Sve je moguće u svijetu superheroja. Sva ta maštovita igra izvrsna je vježba za dječji mozak te pomaže malenima da razviju kompetenciju i samopouzdanje za „stvarne“ prilike u kojima će im baš te sposobnosti biti nužne.
BESPOMOĆNOST:
Prema studiji kliničkih psihologa, ako pojedinac posjeduje supermoći u virtuelnom svijetu, vrlo će vjerovatno biti spremniji pomoći i u stvarnom svijetu.
OSNAŽIVANJE:
„Djeca imaju ograničenu kontrolu nad gotovo svim aspektima u vlastitom životu. Postavši superherojima u igri, dobijaju određenu vrstu kontrole“, objašnjava dr Ejmi Bejli, klinički psiholog pri Kids First Medical Centru u Dubaiju. „Takva igra može im pomoći da odglume i prođu kroz unutrašnje nemire i osjećaje nemoći. Čak im pomaže da samostalno riješe ili smanje strahove i anksioznost. Takođe, mogu eksperimentisati s različitim ličnostima, te doći do zaključka kakvi ljudi zapravo žele biti.“
ZDRAV IZBOR HRANE:
Djeca će samostalno odabrati zdraviju hranu razmišljajući o tome šta bi njihov omiljeni superheroj jeo.
RAZLOZI PROTIV SUPERHEROJA
NASILJE:
Danas superheroji neprestano učestvuju u neobično velikom rasponu nasilja.
U SKLADU SA GODIŠTEM:
Superheroji koje danas čitamo i gledamo nisu za predškolsku djecu. Pravi superheroj za mališane jeste Bob Graditelj i slični. Roditeljima se preporučuje da Spajdermen i Supermen budu djeci dostupni tek kad navrše sedam godina, a Betmen godinu dana kasnije.
SIGURNOST:
Kostim superheroja može u djeci pobuditi mogućnosti koje bi trebalo da budu pod stalnim nadzorom. Nerealna dječja očekivanja kada su u kostimu svog omiljenog junaka mogu dovesti do ozbiljnih povreda.
AGRESIVNOST:
Ovdje nema argumenata protiv. Superheroji jesu agresivni. „Rizik igre superheroja ponekad je takav da dječje ponašanje postaje haotično i izvan kontrole ako se dijete potpuno uživi u svoju ulogu“, kaže dr Bejli.
Neki smatraju da je dopuštanje takve igre zapravo dozvola za agresivno ponašanje. Kontrolisanje nivoa agresivnosti tokom takve igre izazov je za roditelja.
„Razgovarajte s djetetom o pozitivnim karakteristikama omiljenog junaka, kao što je mudro razmišljanje ili briga o drugima. Pomozite da se igra oblikuje kroz priču koja će ograničiti djetetovu izloženost agresivnom ponašanju“, zaključuje dr Bejli.
(Roditelj.hr)
