BRATUNAC – Na gradskom groblju u Bratuncu danas je služen parastos, položeno cvijeće kod spomen-krsta i prislužene svijeće za pokoj duša 19 Srba iz naselja Ranča koje su ubile muslimanske snage u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu, od kojih je sedmoro poginulo na današnji dan 1992. godine.
Među ovih sedam civila bile su tri žene, jedno lice se još vodi kao nestalo, dok je 21 ranjeno, većinom žena i djece.
Delegacija Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila položila je cvijeće, a članovi porodica i komšije okadili su humke i prislužili svijeće za pokoj duša njihovih ubijenih srodnika i prijatelja.
Na današnji dan 1992. godine muslimanske snage iz okolnih sela i Srebrenice upale su u ovo selo sa više strana, ubijajući srpske civile kod njihovih kuća.
U Ranči, kao i ostalim selima oko Srebrenice i Bratunca, muslimanske formacije pobile su stanovnike koje su zatekle, opljačkale pokretnu imovinu, a kuće i ostalu nepokretnu imovinu zapalile.
„Napad je počeo u 15.30 časova. Zapucalo je. Uz galamu i viku upali su u selo i ubijali sve redom, vičući: `Hvataj ih žive, štedi municiju!`. Ubijeno je sedam mještana u dvorištima, a većina stanovnika uspjela je niz korito Glogovske rječice da se izvuče iz sela prema Bratuncu“, prisjetio se Anđelko Cvjetinović, koji je preživio upad muslimanske vojske u selo.
Cvjetinović je istakao da niko nije odgovarao za ubistva srpskih civila i da ne očekuju da će pravosuđe BiH ikada procesuirati počinioce zločina nad srpskim civilima iz ovog sela, te da vjeruje jedino u Božiju pravdu.
Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca Radojka Filipović navela je da za ubistva u Ranči, Gornjim Magašićima gdje je ubijeno osam srpskih civila 20. jula 1992. godine, srpska stradanja u četiri sela na Petrovdan iste godine i za niz sela gdje je u jednom danu ubijano od 10 do 50 i više mještana, niko nije odgovarao.
„Predmeti stoje u ladicama u Tužilaštvu BiH i nakon 25 godina od zločina.
Neizvjesno je u kojoj je fazi istraga, da li se nešto uopšte radi po tom pitanju i da li će optužnice biti podignute, a kada dođu na red da li će biti preživjelih svjedoka da potvrde šta se dešavalo i ko je i kako počinio zločine“, naglasila je Filipovićeva.
Ona kaže da su porodice ogorčene zbog rada pravosuđa BiH, selektivnog pristupa predmetima ratnih zločina i dijeljenja pravde jer Tužilaštvo i Sud godinama procesuiraju Srbe, a opstruišu podizanje optužnica i vođenje postupaka protiv počinilaca zločina nad Srbima.
Filipovićeva je pozvala institucije Republike Srpske i Srbe koji rade u zajedničkim organima BiH da se angažuju kako bi bili procesuirani zločini počinjeni nad Srbima.
Mileva Jokić, čiji je otac Dragomir Mitrović kao civil uhvaćen živ 15. juna kod ovaca, odveden, mučen i ubijen u Potočarima i još nije pronađen, kaže da ne vjeruje u pravosuđe BiH koje radi osuđujući Srbe, a opstruiše vođenje procesa protiv Bošnjaka koji su počinili brojne zločine nad Srbima u srednjem Podrinju.
„Kako vjerovati u državu BiH čije pravosuđe tako radi?“, upitala je Jokićeva.
I ostali članovi porodica poginulih istakli su da diskriminacija i licemjerstvo pravosuđa BiH uništava i posljednju nadu da je moguć ravnopravan život u BiH jer srpski narod nema prava kao ostali, zbog čega je takva država za Srbe neprihvatljiva.
Ne može doći do pomirenja, povjerenja i izgradnje suživota ako će pripadnici jednog naroda odgovarati za sve, a drugog ni za najveće zločine, i ako pravosuđe štiti zločince jer ih ne procesuira, poručili su članovi porodica poginulih.
Preživjeli mještani Ranče tvrde da su došli do provjerenih podataka da je prilikom napada na ovo selo poginulo 18 pripadnika muslimanskih jedinica i da su svi oni nakon 2000. godine ukopani u Memorijalnom centru u Potočarima, iako su poginuli 1992. godine.
