BANJALUKA – U šumi Mašvina, na Kordunu, ustaše su na današnji dan 1942. godine poklale u zbjegovima i vlastitim kućama više od 420 srpskih civila, podsjeća Udruženje „Jadovno 1941“.
„Ko je osmislio `mrtvo kolo` u Mašvini, iznad Rakovice, Slunj, kada su 21. jula 1942. godine ustaše poklale u zbjegovima i vlastitim kućama više od 420 srpskih civila, pa zaklanih 10 djevojčica i 10 dječaka od pet do sedam godina, skinule gole, djevojčice položili na leđa u krug, spojili im ruke, a raširili nogice i na njih položili gole zaklane dječake“, pita s bolom i u nevjerici Đuro Zatezalo u svojoj knjizi „Radio sam svoj seljački i kovački posao“.
Svjedočanstva o ovom događaju pokazuju da je genocid nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/ bio manifestacija iskonskog zla, teško razumljivog i nikada do kraja objašnjivog.
U knjizi Miloša Gaćeše „Stroj zavičaja – Kordun 1942“ nalazi se svjedočanstvo o ovom strašnom zločinu.
U knjizi se navodi da je 21. jula 1942. naveče krenuo komandant Četvrtog bataljona Kordunaškog odreda Nikola Basara sa još 14 boraca da obiđe poprište borbe koja se odigrala 18. jula 1942. u šumi Mašvina.
„Kada se razdanilo, 22. jula, sa te kose /šuma Mašvina/ vidjela su se gotovo sva sela od Cazina do Rakovice. Kuće sve gorjele. Ostala je pustoš. Pored izgorjelih kuća poneki ljudski leš žene, djeteta ili nekog starijeg muškarca“, piše u knjizi.
Šuma Mašvina proteže se nekoliko kilometara kroz koju vodi put od Brezovca ka Kordunskom LJeskovcu.
„Kada smo ušli u šumu naišli smo na strahovite prizore duž čitavog puta – sa obje strane do dva kilometra razbacani leševi djece, žena i starijih osoba. Bilo je poubijane sitne i krupne stoke“, svjedočio je tada Basara.
On kaže da je teren na ovom proplanku bio pokriven zelenom travom na kojoj je ležalo 20 djece.
„Od ovih 20 djece desetoro je ženskih, a desetoro muškaraca. Na njima i oko njih nema nijednog komada njihove odjeće ili pelena. Djeca su poredana u kolo – nožice prema unutra, a glave prema vani za razmjernom rastojanju. Djevojčice su na travi raširenih nožica i ručica, a dječaci na djevojčicama – trbuh na trbuhu. Svako dijete je zaklano, ali se ne vidi da su tu na licu mjesta zaklana“, svjedočio je Basara.
On kaže da se ne vide ni tragovi krvi što znači da je taj zločin počinjen negdje na drugom mjestu, pa su ih ovdje donijeli i poredali „u kolo“.
(SRNA)
