Najveće iznanađenje predsjedničkih izbora u Srbiji definitvno je Luka Maksimović alijas Ljubiša Preletačević Beli, koji je osvojio 9,6 odsto glasova i zabilježio treći rezultat.
Dvadesetpetogodišnji student Luka Maksimović, koji je na izborima nastupio kao parodija na ljigave političke prevarante, uspio je da zauzme treće mjesto u predsjedničkoj trci, a kako se vjeruje, pokupio je glasove Srba razočaranih u političku klasu u zemlji, ali i onih koji do sada nisu imali praksu da izlaze na glasanje (bijeli listići).
Ako priupitate njegove birače zbog čega su glas povjerili fiktivnom liku bez ikakvog političkog programa i očigledno neadekvatnog za ozbiljnu funkciju kakva je predsjednička, uglavnom ćete dobiti ustaljene odgovore – “Beli je način da se obesmisli svo političko licimjerje u Srbiji”.
Čovjek koji je svojim nastupima bahatog političara, ali i “obećanjima” poput onih da će u Srbiji otvoriti fabriku “Lamborginija” ili izvesti Srbiju na more, obesmislio čitavu izbornu kampanju, uspio je da osvoji procenat glasova nedostižan pojedinim ozbiljnim predsjedničkim kandidatima u Srbiji. A ko je to glasao za Belog?
Sudeći po preliminarnim rezultatima predsjedničkih izbora, upadljivo je da je Maksimović daleko bolje kotiran od mnogih kandidata opozicije, prije svega Vuka Jeremića, kome je predviđan osjetno bolji rezultat. Dio njegovih glasača sigurno su oni koji su glasali iz protesta i bunta, glasači razočarani strankama opozicije, ali i dio dosadašnjih apstinenata (belih listića) koji su u njemu vidjeli šansu da se nešto na političkoj sceni Srbije promjeni i pošalju poruku ostalim strankama da nešto pod hitno moraju da promjene u svojoj politici.
Cvetićanin: Bijeli listići završili kod Belog
Dr Neven Cvetićanin sa Istituta za društvene nauke za “Blic” kaže da nije iznenađen dobrim plasmanom Luke Maksimovića.
– Gotovo 10 odsto ljudi koji su glasali za njega, (to je dva puta cenzus), govori nam da su to oni ljudi koji su razočarani i koji su zapravo glasali na neki način protestno. Kroz takav izbor oni su poslali poruku da žele oko Aleksandra Vučiča, koji ima ubjedljivu pobjedu, i neke druge ljude, odnosno žele svežu krv u politici. Njegov rezultat dio je globalnog fenomena. Širom Evrope imamo aleternativne političare što nam poručuje da je mejnstrim politika u krizi svugde. Vidimo razne populističke pokrete i Beli se uklopio u to, ali s razlikom što glasovi za Belog mogu da budu protestni, ali ne i konstruktivni, u smislu da on ne može da s tim glasovima uradi nešto konkretno, da se tu vodi neka određena politika – kaže Cvetićanin.
On dalje ističe da je pobjeda Belog svojevrsno “političko pozorište” koje može više da privuče ljude da izraze svoj stav.
– Takvi kandidati više služe da neko kroz njih izrazi svoj stav nego što očekuje da će sa tim svojim stavom on uraditi nešto konkretno za njih i državu. U ovom momentu može da se predvidi da su uglavnom mladi ljudi glasali za Belog, i to oni koji su tek dobili pravo glasa. Ti mlađi su pokazali da žele da se i oni nešto pitaju, i mislim da su upravo oni pokazali da na jedan način, koji možda djeluje kao politički rokenrol, žele neke kandidate za koje bi glasali i u okviru postojećih političkih partija – podvlači dr Cvetićanin.
On se slaže da je veliki broj belih listića završio na gomili glasova Ljubiše Preletačevića Belog.
– Naravno da tu ima i bivših apsinenata. Mislim da je čak i relativno nizak rezultat Radulovća posljedica pojave Belog jer je Radulović kao neki protestni kandidat na parlamentarnim izborima uzeo dosta procenata. I sada vidimo, ono što su nekad bili beli listići koji su išli kod Radulovića, sada idu kod Belog. U prilog Belom išlo je dosta belih listića, mediji su mu bili skloni i konačno mu je odgovarala i antipolitika, jer on pojednostavljuje tu političku scenu budući da su pojedini ozbiljni kandidati ostali ispod njega – zaključuje Cvetićanin.
Da li je Beli fenomen ili projekat?
Politički analitičar dr Dušan Janjić za “Blic” je u kratkoj analizi rezultata koji je postigao Luka Maksimović, alijas Ljubiša Preletačević Beli, istakao da misli da njegov rezultat nije “balkanska bajka”, već proizvod “dobrog projekta”.
– Preletačević je jedna vrlo ozbiljna pojava, a da bismo je analizirali moramo imati uvid u sve podatke. Prvo: kako su skupljani glasovi, od koga je stigla podrška, koji su razlozi da mu se uopšte i odobri pravo da se kandiduje. Veoma važno pitanje je i ko je izneo njegovu kampanju, jer je bilo evidentno da između Maksimovićevih ličnih nastupa i video-produkcije postoji ozbiljna razlika, i u poruci i u kvalitetu. Svako ko je učestvovao u politici zna koliko je potrebno posmatrača, koliko treba članova odbora i ostalo…prema tome, bez infrastrukture, bez novca, ovaj rezultat je jednostavno suviše naivno prodati, čak iako je u pitanju balkanska bajka. Previše je to organizovano i uspješno – sumnjičav je Janjić.
Sagovornik “Blica” dotakao se i teme srpskog društva nakon ovakvog rezultata, rekavši da je pobjeda Belog poslala poruku da “Srbiji ne trebaju institucije”.
– Ja sam vrlo zabrinut jer je njegov rezultat poslao poruku da nama ne trebaju institucije, da nam ne trebaju stranke, da nama ne treba uređeni poredak i vladavina prava. Ja zaista nemam dovoljno podataka da bih objasnio da li je Ljubiša Preletačević Beli fenomen ili projekat. Ako je projekat, onda smo mi kao društvo i država u ozbiljnom problemu. A ako je fenomen, onda ćemo svi na kauč, kao kod psihologa, i da pričamo svoje priče i probleme. Moje lično mišljenje je da je Beli nečiji projekat, i da se ovaj put taj projekat mora rasvijetlilti i analizirati. Čovjeku svaka čast, kao i onima koji su glasali za njega, kao i onima koji mu nisu krali glasove, jer je prosto neverovatno da nekome ko nema ljude na kutijama niko ne ukrade ni glas. Ali kao građanin sam apsolutno zabrinut – napominje dr Dušan Janjić za “Blic”.
Politički analitičar Dejan Vuk Stanković, komentarišući dobar rezultat Maksimovića, rekao je da je on potvrda političke krize u društvu i krize političke elite. On je u izjavi za Srnu naglasio da je Maksimović uzeo dobar dio glasova opozicije, dok se njegova kandidatura nije odrazila na Vučića koji je, kako kaže, imao iza sebe sigurno glasačko tijelo.
S obzirom na prosečnu izlaznost, pa čak i manju u odnosu na parlamentarne izbore, ali i izbore 2012, postoji i onaj scenario prema kojem Beli nije toliko animirao apsinente, već je pokupio glasove onih ljudi koji su donedavno glasali za demokratsku opoziciju, a sada su se u istu razočarali. To nam može poslati i određenu poruku, da im je dosta već viđenih recikliranih političara, već da žele nova lica u opoziciji.
