MOSKVA – Iako Moskva i Ankara aktivno pregovaraju o isporuci ruskih S-400 „Trijumf“, ni jedna ni druga strana ne saopštavaju nikakve detalje sporazuma.
Stoga se mnogi pitaju da li bi to moglo ujedno da znači i postepen izlazak Turske iz NATO-a, piše Sputnjik.
Rusija i Turska se nalaze u završnoj fazi pregovora oko isporuke protivvazdušnih sistema S-400 „Trijumf“. O tome je saopštio šef ruske korporacije „Rosteh“ Sergej Čemezov, koji je dodao da se trenutno utvrđuju modeli finansiranja.
Da pregovori teku uspješno potvrdio je i ministar inostranih poslova Turske Mevlut Čevušoglu, koji je za tamošnje medije rekao da cjelokupna priča oko „Trijumfa“ teče izuzetno „pozitivno“.
Čak se oglasila i ruska kompanija „Almaz Antej“, koja proizvodi te raketne sisteme, saopštivši da, uprkos velikim porudžbinama, i dalje ima dovoljno kapaciteta za proizvodnju novih koji bi mogli biti namijenjeni Turskoj.
Naime, tvrde analitičari, sasvim je izvjesno da bi saveznici Turske bili bijesni ukoliko Rusija instalira svoje sisteme na teritoriji zemlje-članice NATO-a, jer bi preko njih mogla da se dokopa povjerljivih vojnih podataka Alijanse.
Međutim, možda je ipak prerano donositi bilo kakve zaključke kada je riječ o tako ozbiljnom pitanju kao što je izlazak iz bloka jedne od ključnih članica Alijanse, smatra zamjenik direktora krimske filijale Ruskog instituta za strateška istraživanja Segej Jermakov. On tvrdi da bi Turska mogla da iskoristi čitavu situaciju kako bi ispregovarala poseban status unutar NATO-a.
„Trebalo bi imati u vidu da Alijansa svakako neće blagonaklono gledati na ovakvu vrstu sporazuma između Rusije i Turske. Svojevremeno je Turska planirala da kupi kineske protivraketne sisteme, ali na kraju je odustala od te ideje pod pritiskom NATO-a. Ali u međuvremenu situacija se promjenila, kao što se promjenio i odnos Ankare prema NATO-u“, navodi on.
Jermakov kaže i da je S-400 univerzalni sistem, koji je namijenjen kako za protivraketnu, tako i protivvazdušnu odbranu, a Turska se nalazi u veoma trusnom regionu, stoga bi S-400 sigurno mogao da pruži neophodnu zaštitu.
U stvari, dodaje, to bi doprinjelo formiranju sistema regionalne bezbjednosti, kako ga koncipira Moskva, te bi ovaj sistem bi bio od koristi za sve zemlje regiona, za razliku od američkog „EvroPRO“, koji ne doprinosi očuvanju bezbjednosti nego povećava napetost u Evropi.
Sličnog mišljenja je i turski general u penziji Nedžat Eslen, koji za Sputnjik kaže da Ankara nema PVO sisteme koji mogu da otkrivaju ciljeve na srednjoj i velikoj visini, što predstavlja veliki problem za bezbjednost Turske, pogotovu ako se uzme u obzir da pojedine zemlje u regionu u arsenalu imaju balističke rakete.
„Turska se nalazi u veoma problematičnom regionu i naprosto mora da posjeduje sopstveni PVO sistem, baš kao što ga ima i Izrael“, ističe.
On podsjeća i da je Ankara prošle godine odustala od kupovine kineskog sistema zbog pritisaka iz SAD i NATO-a, a ne isključuje se mogućnost da se ista priča ponovi i sa ruskim.
„Oni bi mogli da nam kažu da pošto smo zemlja-članica NATO-a, samim tim naš PVO mora biti integrisan u sistem Alijanse, dok ruski S-400 nije kompatibilan. Međutim, to bi bio samo izgovor. Pored toga, Alijansa bi mogla da iskoristi i politički pritisak na Tursku kako bi odustala od ovog ugovora“, dodaje Eslen.
Međutim, kako u jednoj zemlji to može da predstavlja problem, u drugoj i ne mora da bude, a Eslen kao primjer tog paradoksa navodi Grčku koja kupuje PVO sisteme istovremeno i od NATO-a i od Rusije, s tim da su S-300 sistemi upereni protiv Turske, dok Alijansi, kako kaže, to ne smeta.
Istovremeno, doktor Mitar Kovač, general-major u penziji i profesor sa Vojne akademije, takođe smatra da do tog sporazuma neće uskoro ni doći uprkos tome što pregovori daju jasan signal da povjerenje između Rusije i Turske raste.
On dodaje i da je malo vjerovatan scenario da će u skorijoj budućnosti Turska napustiti NATO, kao ni da će Rusija isporučiti to naoružanje Ankari, a da Turska zauzvrat ne redefiniše svoju poziciju u Alijansi.
Podsjećanja radi, S-400 je protivvazdušni sistem odbrane koji može da obara bilo kakve avione, uključujući i strateške bombardere, kao i sve tipove balističkih i krstarećih raketa na dalekoj i srednjoj udaljenosti.
Na dužnosti u ruskoj vojsci je još od 2007. godine, a jedina zemlja koja je te sisteme do sada kupila od Rusije je Kina, dok se trenutno vode pregovori o isporuci „Trijumfa“ i Indiji.
