PEKING – Kada padne noć više od milion ljudi, uglavnom migranata i studenata iz ruralnih krajeva, nestaje sa živopisnih ulica Pekinga i odlazi u podzemni univerzum, koji je malo poznat svijetu iznad zemlje.
Krajem šezdesetih i sedamdesetih godina, predviđajući mogućnost nuklearnog rata, kineski lider Mao Cedung naredio je kineskim gradovima da prave zgrade ispod kojih će biti skloništa koja mogu izdržati nuklearni napad.
Samo u Pekingu ima oko 10.000 takvih bunkera. Ali, kada je Kina otvorila svoja vrata svijetu početkom osamdesetih godina Odjeljenje za odbranu u Pekingu iskoristilo je priliku i počelo iznajmljivati skloništa privatnicima, koji su bili voljni da ih preurede u male stanove.
Nuklearni bunkeri jedan su od nekoliko prihvatljivih opcija za radnike migrante.
Mali stan može se iznajmiti za 40 dolara mjesečno, dok se veće sobe u koje može stati desetoro ljudi mogu dobiti za čak 20 dolara.
Mnogi od stanovnika „podzemnog“ grada su mladi ljudi koji vjeruju da je stanovanje pod zemljom samo prolazna faza njihovog života dok ne steknu finansijska sredstva za sobu sa prozorom i dnevnim svjetlom.
Život u bunkerima nije lak. Iako imaju struju, vodu i kanalizaciju, manjak ventilacije čini vazduh ustajalim i memljivim. Stanovnici dijele kuhinje i kupatila koja su često zauzeta i u lošem stanju.
Ipak, da bi život pod zemljom bio podnošljiviji postoje kafe barovi, bilijar i sale za igru, kao i frizerski saloni.
Vrtoglave cijene nekretnina
Peking je u posljednjih pet decenija doživio vrtoglav rast cijena nekretnina, a paprene su i cijene iznajmljivanja.
Cijena kvadratnog metra u prosjeku iznosi 5.820 dolara, što ga čini trećim najskupljim gradom na svijetu.
Bez obzira na to milioni ljudi iz ruralnih krajeva migrirali su u glavni grad Kine u potrazi za boljim životom.
