Magistar Željko Stević iz Trnovice pred doktoratom na Fakultetu Tehničkih nauka u Novom Sadu
ZVORNIK – Željko Stević iz Trnovica, pravi je primjer mladog uspješnog čovjeka, koji je svojim znanjem i zalagaljem dostigao zavidan nivo u nauci, ali i u sportu. Sa nepunih 28 godina, završio je Sabraćajni fakultet u Doboju, gdje radi kao viši asistent na katedri za transportnu logistiku, a uskoro treba da doktorira na fakultetu Tehničkih nauka u Novom Sadu. Za sve to vrijeme igra aktivno fudbal, a trenutno je kapiten je FK „Trebave“ iz Osječana kod Doboja.
NJegov životni put nije bio nimalo lak. Odrastao je u porodici koja mu je obezbjeđivala osnovne uslove za život i učenje, ali je on od malena želio sam zarađivati za dalje školovanje. Otac Radivoje je ratni vojni invalid, oženjen je Ruskinjom iz Ukrajine Irinom Nikolajevnom Tretjakovom, koju je upoznao dok je radio u Rusiji. NJih dvoje imaju dva sina i još dva iz prvog Radivojevog braka.
– Osnovnu školu sam završio u Kozluku i bio nosilac Vukove diplome. Srednju školu sam završio u Tehničkom centru u Karakaju, smjer PTT tehničar sa odličnim uspjehom. Očeva jedna plata, a nas šestoro, nije mi omogućvala da se odmah upišem na fakultet pa sam jedno ljeto radio u jednoj stolarskoj radionici u selu. Mama je pratila konkurse i saznala da ima treći upisni rok na Saobraćajnom fakultetu u Doboju, koji sam upisao, ali i nastavio da radim kod komšije stolara do januara 2008. godine i tako dopunjavao budžet roditelja. Shvatio sam da, ako želim da budem uspješan na fakultetu moram napustiti stolarsku radionicu i preseliti se u Doboj, što sam i učinio, priča Željko o počecima školovanja.
[quote color=“#050505″ bgcolor=“#dbdbdb“ arrow=“yes“ align=“right“]
-Politički nisam opredjeljen i to smatram svojim velikim uspjehom. Kada se uđe u partiju onda ona sve uspjehe pripisuje sebi, a ja to ne želim. Za sve moje uspjehe, zaslužan je mukotrpan rad i trud, kaže Željko.
[/quote]
Sa 16 godina, na nagovor komšije Zorana Jovića, sa specijalnom dozvolom, počinje da igra fudbal u OFK „Trnovica“. Odlaskom u Doboj želio je da nađe neki klub gdje bi igrao fudbal i zarađivao dopunska sredstva za školovaanje. Tako je i bilo, i 2008. godine počinje igrati, najprije za „Željezničar“ iz Doboja, a kasnije za „Trebavu“ iz Osječana. Ne propušta da naglasi da mu je fudbal oduvjek bio velika ljubav.
– Od malena sam navikao da radim i zarađujem. Nalazio sam razne poslove, koje sam radio da bih lakše izlazio na kraj sa mjesečnim izdacima. Nijedan posao nisam odbijao i tako sam steko simpatije u skoro svim selima dobojske opštine gdje sam radio. Nerijetko sam pozivao i kolege sa fakultete da rade sa mnom. Moj moto je bio da radim i da se školujem. I profesori su znali da ja radim, pa su mi tolerisali ako nekada izostanem sa predavanje. Želim napomenuti da sam tokom studiranja imao veliku podršku od Miroslava i Milene Ćelić iz Bušletića, koji su mi bili drugi roditelji u tada nepoznatom gradu, dodaje Željko.
[quote color=“#050505″ bgcolor=“#dbdbdb“ arrow=“yes“ align=“right“]
Saobraćaj je važan segment privrednog sistema svake zemlje. U centru moje pažnje nalazi se stanje u ovoj oblasti u Republici Srpskoj. Posmatrajući logistiku naše zemlje i u okruženju, nemoguće je ne primjetiti veliki zaostatak u razvoju logističke mreže, deficit logističkih kompanija i nedostatak logističkih centara kao značajan dio neracionalnog transporta. Sve to je posljedica nedostatka infrastrukture, primećuje Stević.
Po njegovom mišljenju jedan od načina unapređenja ovdašnjeg sabraćaja je izgradnja auto-puteva, što polako zaživljava, ali i logističkih centara povezanih u mrežu, koja bi bila na raspolaganju cjelokupnoj privredi, dodaje Stević.
[/quote]
Fakultet je završio 5. jula 2011. godine za manje od četiri godine kao prvi u generaciji od 360 studenata. Iste godine, upisao jer master studije koje je završio 11. marta 2013. godine, opet kao prvi u generaciji. Počeo je raditi 1. aprila, sasvim slučajno na dan šale na Saobraćajnom fakultetu kao pripravnik- stručni saradnik u nastavi. Ubrzo je dobio zvanje višeg asistenta. Odlučio je da upiše doktorske studije na fakultetu Tehničkih nauka u Novom Sadu krajem oktobra 2014. godine.
– Doktorske studije takođe se odvijaju po Bolonjskom procesu, a traje tri godine. Očistio sam prvu i trenutno sam na drugoj godini, a treća godina služi za pisanje disertacije. Cilj mi je da završim doktorat dok mi traje zvanje višeg asistenta, odnosno do 2018. godine i da kao docent izbjegnem reizbor u zvanje višeg asistenta, već da napredujem u veće naučno zvanje, dodao je Željko.
Još kao student 2010. godine sa jednim kolegom objavljuje prvi naučno stručni rad. Svake godine je objavljivao po par radova, što se povećavalo od momenta upisivanja doktorskih studija. Dobitnik je stipendnije „doktor Milan Jelić“. Na konkursu za stipendiju za doktorske studije koji je raspisan u novembru 2015. bio je prvi na listi.
Na master studijama imao je prosjek od 9,87, a trenutno na doktorskim ima 9,82. U braku je sa Biljanom, koja je završila isti fakultet i zaposlena je.
D.Gajić
