Naučnici vjeruju da smo na korak od vremena kada će proces “punjenja mozga znanjem” postati jednostavan kao u naučno-fantastičnom filmu “Matriks”. Oni su razvili simulator koji za kratko vrijeme puni ljudski mozak novim informacijama i uči ga novim vještinama i uvjereni su da su to prvi koraci u njihovom nastojanju da razviju napredni softver koji će pretvoriti stvarnost u sistem neodložnog sticanja znanja.
Neo, protagonista filma “Matriks”, ovladava kung-fuom samo nekoliko sekundi nakon što su mu informacije o ovoj borilačkoj vještini “aploudovane” u mozak, a kalifornijska kompanija „HRL Laboratories“ tvrdi da je otkrila kako se znanje može proširiti na sličan način kao u holivudskom filmu, ali, za sada, u znatno manjim okvirima.
Stručnjaci ove kompanije analizirali su električne signale u mozgu obučenog pilota, a zatim su te podatke ubacili u subjekte koji su tek učili da upravljaju avionom u simulatoru. Studija, objavljena u časopisu “Frontiers in Human Neuroscience”, pokazala je da su subjekti kojima je mozak simulisan putem elektroda na glavi bili uspješniji u pilotiranju i da su za 33 odsto bolje savladali zadatak od placebo grupe.
“Naš sistem je jedan od prvih te vrste. Riječ je o sistemu za stimulaciju mozga”, objasnio je dr Metju Filips. “Zvuči kao naučna fantastika, ali postoji velika naučna osnova za razvoj našeg sistema.”
U konkretnom slučaju, naučnici su se koncentrisali na zadatak upravljanja letjelicom, koji zahtjeva sinergiju kognitivnih i motoričkih potencijala.
“Kada nešto učite, vaš mozak se fizički mjenja. Veze se uspostavljaju i učvršćuju u procesu koji nazivamo neuroplasticitetom. Ispostavilo se da su određene funkcije mozga, kao što su govor i pamćenje, smještene u specifičnim dijelovima mozga, veličine vašeg malog prsta.”
Dr Metjuz je uvjeren da bismo stimulaciju mozga mogli da koristimo prilikom učenja vožnje, pripreme za ispite i učenja jezika.
“Naš sistem je usmjeren na promjene koje se događaju u određenim moždanim regijama dok učimo”, kaže ovaj stručnjak i ukazuje na činjenicu da taj sistem zapravo postoji od davnih vremena. Još su stari Egipćani prije 4.000 godina koristili električne ribe za stimulaciju i ublažavanje bola.
Naučno istraživanje ovih metoda započelo je, međutim, u prvim godinama 21. vijeka, a rad današnjih naučnika zasnovan je na tim istraživanjima. Oni nastoje da personalizuju stimulaciju na najefikasniji mogući način.
“Kada obavljamo određeni zadatak, vaš mozak se veoma razlikuje od mog mozga”, objašnjava stručnjak.
