Političari iz Republike Srpske, bez obzira jesu li u opoziciji ili na vlasti, treba da znaju da političkom Sarajevu, a i dijelu međunarodne zajednice, niko od bivših, a i sadašnjih, predsjednika i Republike Srpske i Srbije – nije po volji.
Piše: Milorad GUTALJ, SRNA
ZVORNIK – U vrijeme kada traju veliki pritisci da se entitetske nadležnosti prebace na nivo BiH, MUP Republike Srpske je razotkrivanjem pljačke više od 600.000 KM /kao i u drugim slučajevima/ dokazao da je sposoban da se nosi sa najrafiniranijim oblikom kriminala, pa i u vlastitim redovima.
Međutim, neki stranački lideri koji su jedva prošli izborni cenzus, odnosno imaju po nekoliko poslanika u parlamentu Srpske, ili nijednog u Predstavničkom domu parlamenta BiH, najgrlatiji su u kritici, nastojeći da po svaku cijenu opstanu na političkoj sceni.
Ti lideri nemaju nimalo političke mudrosti, pa u vremenu pritisaka na Srpsku – prebacivanje nadležnosti i unitarizacija BiH, ne samo da ne žele da pohvale rad MUP-a, već diskutuju u „suprotnom smjeru“ o „čišćenju“ jedne od najstabilnijih institucija Srpske.
Ne može niko tvrditi da nema osporavanja Republike Srpske i njenih institucija, čime se omalovažava i njen narod, jer se uporno i svakodnevno traži smanjivanje nadležnosti i ojačavanje pozicija zajedničkih institucija BiH.
Najsvježiji primjer jeste pokušaj nametanja odluke da šest-sedam ustanova kulture iz Federacije BiH bude finansirano iz budžeta zajedničkih organa.
Ni to nije bilo dovoljno, pa je resorni ministar Adil Osmanović izabrao 56 ljudi u upravne odbore ovih ustanova. Srpski ministri iz Saveza za promjene u Savjetu ministara BiH nisu spriječili naum Osmanovića, pa sada traže apelaciju o ustavnosti Osmanovićevog neustavnog djelovanja!
Takođe, srpski ministri iz Saveza za promjene u Savjetu ministara BiH i parlamentarci ovog saveza obrukali su se neizglasavanjem Nikole Poplašena na funkciju direktora Agencije za visoko obrazovanje BiH, a upravo su ga oni i predložili.
Iz Sarajeva se stalno vrši pritisak da se u školski sistem Republike Srpske uvrsti nepostojeći bosanski jezik, zanemarujući u tom slučaju Hercegovinu.
Zagovara se, tiho i uporno, ministarstvo poljoprivrede na nivou BiH. Osporen je 9. januar – Dan Republike Srpske, kritikovan je dolazak premijera Srbije Aleksandra Vučića i članova Vlade Srbije na proslavu u Banjaluku, kao da je to bio sudnji dan za federalno Sarajevo.
Upad pripadnika Agencije za istrage i zaštitu BiH u ustanove Novog Grada, takođe, je u službi omalovažavanja institucija Republike Srpske.
Sud i Tužilaštvo BiH i dalje uporno nameću krivicu srpskom narodu za počinjena zlodjela u proteklom ratu, dok pripadnike vojski drugih naroda sporadično sude ili amnestiraju, odnosno prećutkuju njihove zločine, čime mijenjaju istoriju u korist, uglavnom, Bošnjaka.
Direktan nasrtaj na ustavno-pravni poredak Republike Srpske obznanio je i funkcioner SDA Sadik Ahmetović, koji predlaže Srebrenicu, sa gradovima Podrinja od Zvornika do Vlasenice, za posebnu izbornu jedinicu u kojoj bi važio popis iz 1991. godine!
Bilo šta da Republika Srpska pokuša da, u okviru Ustava koji joj dozvoljava izvjesnu samostalnost, uradi, izgradi i u interesu naroda poboljša, dočeka se sa „vrištećim“ negodovanjem bošnjačke političke elite.
Republici Srpskoj ne trebaju krovne institucije u Sarajevu koje ne služe ničemu, a mora ih finansirati. Mora izdvajati dio vlastitog novca da se održi nepotrebni konglomerat od 22.000 zaposlenih u zajedničkim institucijama. Što je previše, previše je.
Zato, političari iz Republike Srpske, bez obzira jesu li u opoziciji ili poziciji, treba da znaju da političkom Sarajevu, a i dijelu međunarodne zajednice, niko od bivših, a i sadašnjih, predsjednika i Republike Srpske i Srbije – nije po volji.
Prvi predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, a sadašnji haški zatvorenik, za bošnjački dio Federacije BiH je ratni zločinac, iako se za optužene mora imati u vidu presumpcija nevinosti, jer se svako smatra nevinim dok se pravosnažnom presudom ne utvrdi njegova krivica.
Ni bivši predsjednik Republike Srpske Biljana Plavšić nije bila po volji i ukusu mnogih iz Federacije BiH, dok bi sadašnjem predsjedniku Miloradu Dodiku mnogi željeli da vide leđa zato što maksimalno zastupa interese Srpske i njenog naroda.
Svi navedeni su predstavljali, ili sada predstavljaju srpski narod, koji im je dao povjerenje na izborima.
Otuda je Srbima, pogotovo u Republici Srpskoj, potrebna sloga, a nikako politička svađa, jer se njom naslađuju svi oni koji ne žele da Srpska zadrži ustavno-pravno utemeljenje u Dejtonskom mirovnom sporazumu.