5.9 C
Zvornik
19. март 2024.

Marko Šćekić, nekadašnji košarkaš as, dres mijenja odijelom

Poslije 20 godina na košarkaškom parketu Marko Šćekić morao je da okonča karijeru. Povreda ramena bila je jača i prema njegovim riječima došlo je vrijeme za igračku penziju.

Ostaviti loptu i prestati se takmičiti bila je jedna od najtežih odluka u životu, ali ipak neće se udaljavati od terena pošto planira da dres zamijeni odijelom i postane trener. Prvi koraci su napravljeni i u fazi je dobijanja licence.

– Imam želju da postanem trener. Trenutno sam pomoćni trener u Igokei gdje učim i pomažem igračima. Još uvijek nemam licencu, ali im stojim na raspolaganju svojim iskustvom. Polako sam počeo da radim iz zadovoljstva i ne želim da napravim grešku u koracima jer hoću da idem korak po korak – rekao je Šćekić u intervjuu za Glas Srpske.

Šćekić se se prisjetio svoje bogate i duge karijere od prvih košarkaških koraka u Zvorniku do danas.

– Kada sam imao 14 godina drugari i tata su me nagovorili da se počnem baviti košarkom, a do tada sam četiri godine trenirao odbojku. Pošto sam sa drugovima iz zgrade u Zvorniku igrao basket, i bio među najboljima, počeo sam ozbiljnije da se bavim košarkom pa sam prvih godinu dana uporedo išao i na odbojkaške treninge. Sjećam se da 1995. godine nisam ni odradio prvi košarkaški trening jer je zasvirala sirena za uzbunu pa sam morao kući.

Vrlo brzo iz Drine uslijedio je poziv u Borac Nektar.

– U to vrijeme za Drinu su igrali Dragan Skaka Vuković i Dario Vujaković od kojih sam mnogo naučio i oni su me preporučili Borcu, to jest Orlovima, koje je vodio Dragan Mičić Ćera i sa 19 godina stigao sam u Borac koji je tada bio institucija. Igrali smo Kup Rajmonda Saporte, a saigrači su mi bili Zoran Kukić, Saša Vuleta, Saša Vujasinović, Milorad Kovačević, Nikola Glišović… Moram da izdvojim Kukića i Vuletu od kojih sam najviše naučio jer smo igrali na istim pozicijama. Ne znam kako su izdržali sa mnom jer sam ih stalno tukao na treninzima i sreća pa nikad nisam dobio šamar od njih.

Poslije četiri godine u Borcu Šćekić prelazi u Vojvodinu. Prije odlaska u Vojvodinu imao je ponudu Partizana i pregovarao sa Duškom Vujoševićem. Zbog problema sa povredama transfer u Partizan je propao, pa se našao u Vojvodini, koja je te godine imala dobru sezonu uz trenera Velimira Gašića.

Poslije Vojvodine, put ga odvodi u inostranstvo i prva stanica bio je poljski Turov, iako je imao ponudu Crvene Zvezde. Pošto mu je ovo bio prvi odlazak u inostranstvo imao je problema sa adaptacijom

– Bili smo jaka i ozbiljna ekipa, a poljska liga u rangu Jadranske dok su neki klubovi poput Prokoma imali veće budžete od Partizana, Zvezde, Cibone… ostatak nije bio na tom nivou, ali si morao dobro da se namučiš da nekog pobijediš u gostima. Bio je moj prvi odlazak u inostranstvo i dosta teško sam se privikao na život tamo. U nastavku karijere bilo mi je sve lakše i lakše – priča Šćekić.

Poslije Poljske odlazi u njemački Oldenburg gdje su igrali sa još tri igrača sa ovih prostora dok je i trener Predrag Krunić rođen u Foči. Šćekić je sa Oldenburgom postao šampioni Njemačke, za šta kaže da mu je jedan od najljepših trnutaka u karijeri.

– Jedan od najljepših u karijeri. Imali smo odličnu ekipu i postali smo šampioni Njemačke. Uvijek je bilo lako kada imate zemljake u ekipi, a ujedno smo se odlično razumjeli na terenu – ispričao je Šćekić.

Ono što je kao žal karijeri naveo jeste što nikad nije zaigrao za Crvenu Zvezdu ili Partizan.

– Bio sam na korak do Partizana i malo je nedostajalo da potpišem ugovor sa njima, a Zvezda me dva puta zvala. Prije i poslije Turova, ali sam nakon Poljske izbrao Njemačku i igrali smo Evročelendž kup, a kasnije i Evroligu. Mnogo puta sam igrao protiv njih, ali žalim što nisam bio akter „vječitog“ derbija.

[quote bgcolor=“#d6d6d6″ arrow=“yes“ align=“right“]

Kako prepoznati talentovanog igrača

Pošto se već bavi trenerski poslom, Šćekić je objasnio i kako prepoznati talentovanog igrača.

– To se odmah vidi. Prvo se gledaju fizičke predispozicije, da li će biti visok, da li je atleta dok se gleda da li su se roditelji bavili nekim sportom. Utiče i to kakav je u školi, odnosno da li je inteligentan. Poslije poslije nekoliko treninga ništa ne može da se garantuje već samo da će trener dati sve od sebe da nešto stvori o talenta. Taj igrač mora da vraća barem istom mjerom, a ako toga ne bude onda od tog igrača nema ništa. Rad i želja za radom i karakter svakog igrača jako su bitni, ako je lijen neće postati vrhunski.

[/quote]

Reprezentacija

Osim za univerzitetsku reprezentaciju Srbije i Crne Gore 2005. godine na Igrama u Izmiru, Šćekić nije igrao ni za jednu drugu.

– Zvali su me selektori BiH Draško Prodanović i Nenad Marković, ali se nisam odazivao. Imao sam nekih povreda mada je glavni razlog što sam htio da igram za Srbiju i ne bih mogao da zaigram za neku drugu selekciju. Kada sam prvi put obukao dres univerzitetske reprezentacije naježio sam se jer je to poseban osjećaj kada se boriš za svoj grb – ispričao je jedan od najuspješnijih zvorničkih sportista.

Interesovanje za vino

Iako se posvetio košarci, Marko Šćekić kaže da nađe i vremena za druge stvari.

– Iako želim biti trener veliku pažnju posvetio sam uzgoju vinove loze i proizvodnji vina zajedno sa svojim puncem koji posjeduje vinariju nadomak Banjaluke. Oduševljen sam svim poslovima oko grožđa i to mu dosta ispunjava. Ako ne uspijem kao trener možda postanem vinar (smijeh).

Lična karta

  • Ime i prezime: Marko Šćekić
  • Datum rođenja: 23. maj 1981.
  • Mjesto rođenja: Zvornik
  • Visina: 207 cm
  • Pozicija: krilni centar

Šampion Njemačke (2009), šampion i Kup Crne Gore (2011), Superkup Italije (2012). Bronzana medalja sa UI 2005. godine u Izmiru.

  • 1998-2000. Drina Zvornik
  • 2000-04. Borac Nektar
  • 2004-07. Vojvodina
  • 2007-08. Turov
  • 2008-10. Oldenburg
  • 2010-11. Budućnost
  • 2011-13. Kantu
  • 2013-14. Vareze
  • 2014. Igokea
  • 2015. Helios

 

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se