9.3 C
Zvornik
29. март 2024.

Jeziva svjedočanstva preživjelih tokom napada u Parizu

Pucnjava usred Pariza, eksplozije, zvuk sirena, krvava tijela i plač – tako je izgledala francuska prestonica sinoć 13. novembra 2015. godine.

Svjedoci govore o detaljima horora koji se dogodio u Parizu kada su teroristi napravili pokolj usmrtivši više od 140 ljudi, prenosi B92.

Nakon ponoći policija i vatrogasci jurili su prema koncertnoj dvorani Bataklan, gdje se događala talačka kriza. Zatim su se začuli rafali i nekoliko detonacija – policija je dobila nalog za akciju.

Novinar francuskog Monda, Danijel Pseni, čiji stan gleda na izlaz Bataklana kaže da ga je scena od sinoć podsjetila na napad u SAD.

Pseni je i sam navodno ranjen dok je pokušavao da pomogne ljudima da se sakriju u njegovom stanu.

“Pokušavao sam da uradim neki posao kod kuće. TV je bio uključen, gledao sam film. Čuo sam buku koja je zvučala kao eksplozija petarde i čak sam prvo mislio da se to čulo na filmu. Ali buka je bila toliko glasna da sam pogledao kroz prozor. Živim na drugom spratu i moj stan gleda na izlaz za evakuaciju Bataklana. Video sam ljude po podu i krv… shvatio sam da je nešto ozbiljno. Pitao sam prolaznike šta se dešava. Svi su samo trčali. Žena se držala za prozor Bataklana, na drugom spratu. To me podsjetilo na slike od 11. septembra…

Onda sam sišao dole i otvorio vrata mog stana da bi ljudi mogli da uđu da se sklone. Vidio sam čovjeka koji leži na trotoaru i još jednog ranjenog, koji je pokušavao da se sakrije u predvorju. Tada sam i ja primio metak. Ne sećam se mnogo toga posle, imam neku prazninu… sećam se samo da sam osetio kao da mi je petarda eksplodirala u levoj ruci i da šiklja krv. Mislim da je napadač bio na prozoru Bataklana. Otišao sam do suseda na četvrtom spratu. Momak koji je pošao sa mnom, bio je pogođen u nogu, Amerikanac. Povraćao je i bio hladan. Mislili smo da umire. Pozvao sam prijatelja koji mi je objasnio kako da mu zavijem ranu.. Čekali smo da pomoć konačno stigne do nas”

Ljudi nisu ispuštali mobilne telefone iz ruku.

“Žena mi je u Bataklanu, ovo je katastrofa”, kazao je muškarac koji je dotrčao na mjesto pucnjave, ali mu je policija zabranila ulazak u dvoranu.

“Čula se pucnjava u dvorani. Sve što vam mogu reći jeste da je ovo gore nego Šarli ebdo”, rekao je pripadnik bezbjednosnih snaga koje nikome nisu dozvoljavale da se približi.

“Čuli smo rafalnu paljbu koja je trajala 30 sekundi, činilo se kao da nikada neće prestati, mislili smo da je vatromet”, rekao je Pijer Monfort, koji živi u blizini.

Jedan očevidac rekao je da je dva ili tri minuta čuo rafale i vidio više tjela oblivenih krvlju.

“Krvi je bilo svuda”, rekao je drugi.

I na istoku grada, gdje je francuska reprezentacija igrala prijateljsku utakmicu protiv Njemačke kojoj je prisustvovao i predsjednik Fransoa Oland odjeknule su tri istovremene eksplozije.

“Eksplozije su odjeknule 25 minuta nakon početka utakmice. Igra je nastavljena. Mislio sam da je neka šala”, rekao je Ludovic Klein koji je došao iz Limogesa s desetogodišnjim sinom.

“Evakuacija je uglavnom bila mirna, osim manjeg guranja”.

Psiholog Mark Colclough, 43-godišnjak s dvojnim državljanstvom Velike Britanije i Danske, s kolegom se nalazio kod Rue de la Fontaine kada je svjedočio pucnjavi u kafiću.

Gardijanu je ispričao šta je vidio.

“Stajao je spreman da puca. Desnu nogu izbacio je naprijed, dok se oslanjao na lijevoj. Na lijevom ramenu je držao dugu automatsku pušku. Iao je usku odjeću crne boje. Izgledao je kao komandant… u vojnoj uniformi, crnom džemperu, crnim farmerkama, čizmama i kapom. Bio je ljevak i ispaljivao je 3 -4 hica odjednom. Ubio je tri ili četiri osobe koje su sjedile ispred kafića, vidjeli smo kako padaju sa stolica.

Tada se pomjerio i pucao u prozor automobila. Nakon toga ušetao je u kafić. Okrenuo se levo, pa desno, a zatim otvorio vatru. Tada smo se sagnuli kako bismo se pokušali da se zaštitimo. Čuli smo ukupno 15 ili 20 pucnjeva, a tada je sve utihnulo. Vratili smo se kad je pucnjava prestala i vidjeli troje ljudi koji su ispred još uvijek ležali. Vozač automobila prema kojem je terorista pucao umirao je. Otišli ​​smo sa mjesta događaja i prešli otprilike 150 metara kad smo vidjeli policijske automobile i kola hitne pomoći kako dolaze. Iako su nam instinkti govorili da bježimo, imali smo snažan osjećaj zajedništva te smo se vratili nazad.

Iznenadilo me što nas je policija vratila nazad u kafić, bio je to horor. Mogli smo vidjeti ljude koji su bili ili ubijeni ili ranjeni. Otprilike 10 ili 12 osoba. Vidjeli smo mrtva tijela i užasne rane. Krv je bila svuda. Ono što me iznenadilo jeste što je krv u stvarnom životu puno gušća. Stepenicama smo se popeli na prvi sprat i tamo videli još svjedoka i ranjenih. Bilo je ljudi koji su se morali da se izvuku ispod ranjenih tijela, ovo je horor. ”

Ljudi nisu znali kuda da krenu

Gardijan je objavio svjedočanstvo mladića koji se nalazi na stadionu kada su odjeknule eksplozije.

“Išao sam da gledam utakmicu. U sredini prvog poluvremena čula se eksplozija. Pomisliio sam sam kako je to neobično, međutim tada se dogodila druga i naše stolice su se drmale. Tada sam shvatio da se vjerovatno nešto loše dešava. I dalje nismo ništa učinili. Bio sam tamo sa grupom prijatelja i niko od nas nije gledao u mobilni. Na kraju utakmice naši prijatelji počeli su da zovu. Utakmica je odigrana do kraja. Ubrzo su svi shvatili da se nešto događa, a da mi još ne znamo šta. Svi su ćutali, atmosfera se mogla rezati nožem. Bilo je strašno. Neki ljudi počeli su da odlaze, međutim smatrali smo da je sigurnije da ostanemo unutar stadiona.

Na kraju smo ipak odlučili da odemo. Napolju policije uopšte nije bilo, samo ljudi u panici. Počele su se širiti glasine da postoji napadač, a ljudi su bježali. Jedna djevojčica pala je ispred mene. Nekoliko stotina nas potrčalo je nazad prema stadionu, gdje smo još neko vrijeme čekali.

Kada smo izašli na glavnu ulicu, vidjeli smo mnogo paravojnih snaga, tada je već sve bilo dosta dobro organizovano. Tada smo krenuli na voz ka kući, kada sam dobio poziv djevojke koja mi je rekla da ne dolazim kući jer se događaju pucnjave kod Rue de Charonne, gdje živim. Stoga sam se vratio na istok Pariza s prijateljem. Sada sam ok, ali grozno je što se dogodilo u blizini mog doma. I dalje se tresem”, ispričao je svjedok.

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se