ZVORNIK – Dvadesetrogodišnja Francuskinja, Lori iz Liona, se juče, sticajem neobičnih okolnosti obrela u Zvorniku.
Lori je iz Liona prije mjesec dana krenula na proputovanje kroz Italiju i Hrvatsku.
U Italiji je posjetila Veneciju, a iz Venecije se zaputila u Hrvatsku.
Pronalazeći smještaj preko Kaučsurfinga (društveno-socijalne mreže na internetu koja okuplja ljude koji žele da ugoste strance i da isto tako budu ugošćeni ) u Hrvatskoj je prvo posjetila Rijeku, pa ostrvo Lošinj. Sa osrtva je otišla poslije dva dana i zaputila se u Zadar, a iz Zadra u Split. U Splitu, poslije nekoliko dana boravka kod jedne porodice je otišla u Dubrovnik. Ako nije imala kod koga da spava, kako ona sama kaže imala je drveće i spavala u šumi, što je za mladu djevojku veoma hrabar čin. Tek nakon što je otišla iz Dubrovnika u Herceg Novi shvatila je da je zapravo spavala blizu granice sa Hrvatskom, odnosno nedaleko od Trebinja.
U Herceg Novom je u maloj knjižari kupila jedinu knjigu koju su imali na engleskom jeziku, a kupila je djelo našeg nobelovca „Na Drini ćuprija“.
Jarka želja da obiđe Crnu Goru, Srbiju i BiH joj je bila sasvim dovoljna da pronađe način. Pronašla je momka iz Beograda koji je sticajem okolnosti bio u Budvi. Tada je njeno putovanje prestalo da bude planski, nego vođeno njenim instiktom. Obišla je manastir Ostrog i nacionalni park Durmitor. Oduševljena prizorom, uzela je mapu i uz malu pomoć svog prijatelja počela je da planira kuda dalje. Onda je na mapi ugledala Drinu i Višegrad. Objasnila je kako je to iz njene knjige i shvativši da nije daleko, odlučila da se zaputi tamo.
Stopirajući stigla je i do Zlatibora na ručak, zatim i do Mokre Gore i Mećavnika, jer kako je rekla, veliki je fan Emira Kusturice.
Kada je konačno došla do Višegrada, otišla je da vidi most i da pročita svoju knjigu.
-Bilo je divno sjedeti blizu mosta, čitajući knjigu i gledati u nešto što je tako lijepo opisano u knjizi, a još je tu – rekla nam je Lori.
Poslije dva dana u Višegradu, krenula je prema Tari.
Stopirajući skoro mjesec dana doživila je zanimljivih događaja, ali da su ljudi koji je povezu toliko ljubazni kao kod nas, to nije. Jedna porodica koja ju je povezla, otišla je sa njom na ručak i kafu. To, kaže, još nije nigdje doživjela.
Blizu Višegrada je ustopirala Zvorničanina koji joj je ponudio prevoz do granice. Pričajući sa njim odlučila je da posjeti naš grad.
Kako je rekla, Tara će i dalje biti tu, a festival (misleći na „Zvorničko ljeto“) neće.
Ugostili smo je bez problema, došla je kao osvježenje.
Lori je fascinirana Drinom, našim gradom i načinom na koji dočekujemo ljude. Misleći da će biti stranac, u početku je bila tiha, ali kada smo se i mi opustili, i ona je. Na engleskom smo vodili konverzaciju, naučili smo je par riječi na srpskom koje je odmah zapamtila i sjajno smo se družili.
Ostavila je odličan utisak na nas, a što je najbitnije, mi smo na nju ostavili još jače i bolje impresije.
Rekla ako joj se bude pružila prilika da živi u BiH ili u Srbiji, neće je odbiti.
Na naše pitanje zašto, rekla je da joj se mnogo dopada ovdje. Počevši od istorije, koju nije puno poznavala, preko hrane kojom je oduševljena, način na koji se družimo i koliko smo bliski, to da i dalje vrednujemo prave stvari poput porodice, iskrene riječi i prijateljstva i naravno zbog Drine i predjela.
Trudili smo se da joj dan u Zvorniku prođe što bolje, iako možda program nije njoj odgovarao (bar smo tako mislili), ispostavilo se da joj je baš drago što je u pitanju muzika na srpskom jeziku i da je upoznata sa narodnom muzikom jer su joj pričali o Tomi Zdravkoviću.
Otišla je uz obećanje da će da se vrati i da će svima da priča kako joj je bilo predivno, a ako mi možemo i hoćemo, njena vrata su nam otvorena.
Kao što to biva u filmovima i ovaj put je Francuskinja slomila srce, ali ne nekog zaljubljenog mladića nego naša srca zato što je otišla.
