Ako je, kako kaže, takva namjera i postojala, ona nigdje nije zapisana u dokumentima.
Uoči obilježavanja 20 godina od zločina u Srebrenici, Bauer je za „Politiku“ rekao da je o tom slučaju slučaju rezoluciju donio Savjet bezbjednosti i ona se oslanja na međunarodno pravo, a da on lično ne bi bio na strani onih koji taj masovni zločin definišu kao genocid.
Upitan da komentariše najavljenu rezoluciju Velike Britanije kojom se zabranjuje poricanje genocida u Srebrenici, Bauer kaže da je to logičan zaključak iz odluke da se Srebrenica definiše kao genocid.
„Ako prepoznate nešto kao genocid, onda očigledno, poricanje toga je zločin. Dakle, rezolucija prati logiku međunarodnog prava. Mogu da razumijem logiku iza te rečenice, ne moram da se identifikujem s time, ali razumijem logiku kojom su se vodili“, naveo je Bauer, inače, akademski savjetnik Jad Vašema i profesor istorije i studija holokausta na Avraham Harman institutu.
Možete, kaže, da se raspravljate da li je ubijanje nekoliko hiljada muškaraca i momaka u Srebrenici bila akcija sa namjerom da se uništi ljudska grupa djelimično, ne u cjelosti, svakako.
„Međutim, šta je to djelimično, to je problematično pitanje. Lično ne bih bio na strani onih koji Srebrenicu definišu kao genocid. Mislim da bih to definisao kao masovno ubistvo, ratni zločin i zločin protiv čovječnosti“, rekao je Bauer.
Misli i da nema mogućnosti da se dokaže da li je bilo namjere da Republika Srpska uništi muslimane Bošnjake kao etničku grupu.
„Ako je i bilo takve namjere, ona zasigurno nigdje nije zapisana u dokumentima. Ali, vidite, moja pozicija je pozicija pojedinca, ja nemam uticaja ni na koga ko donosi takve odluke. Treba napomenuti i da Srebrenica nije bila jedino masovno ubistvo u građanskom ratu devedesetih godina na vašim prostorima. Bilo je masovnih ubistava na svim stranama, dakle, ne možete reći da je Srebrenica bilo jedino masovno ubistvo počinjeno tih godina“, rekao je Bauer.
A na pitanje da li se mogu porediti holokaust, Ruanda i Srebrenica, Bauer kaže da se svi genocidi mogu porediti i svi su različiti.
„Genocid ne možete odrediti brojevima. Postoje plemena u Amazoniji u Brazilu koja broje nekoliko stotina ljudi. Ako 200 njih ubiju bijeli doseljenici, da li je to genocid? U Ruandi je bilo 800.000 žrtava, u Srebrenici do 5.000, ali je taj broj predmet rasprave, u slučaju holokausta, to je najvjerovatnije bilo 5,7 miliona ljudi, u Kambodži 1,8 miliona. Brojevi su naravno veoma važni za žrtve i njihove porodice, ali što se tiče definicije, nisu brojevi ono što je bitno, već elementi koji su doveli do genocida“, objasnio je.
Holokaust je, tumači on, drugačiji od svih drugih genocida na mnogo načina. „Kao prvo, imate čistu namjeru, jasno izrečenu i formulisanu: nacisti su odlučili da ubiju svakog Jevrejina koji postoji na svijetu. Sa tim nema poređenja. Takođe, ideologija koja je motivisala holokaust bila je potpuno nepragmatična ideologija. To nije imalo veze ni sa zemljom, ni sa novcem, ni sa imanjem, to je bila čisto ideološka stvar“, kaže Bauer.
Holokaust je, prema njegovim riječima, uporediv sa Ruandom ili bilo kojim drugim genocidom, jer ima elemente koji se mogu uporediti jedni sa drugimam, a riječ je prije svega o patnji žčrtava.
„Ljudska patnja je uvijek ista, ne možete da gradirate patnju, da kažete da su Jevreji patili više nego Tutsi ili muslimani Bošnjaci ili Rusi ili bilo ko drugi u situaciji masovnih ubistava. Ljudska patnja je uvijek ista“, precizira je Baue.
