Najveće priznanje Lovačkog saveza Republike Srpske, „Zlatni orden“, dodijeljen za skoro osam decenija dug lovački staž
Sefer Smajić iz Dugog Dijela kod Zvornika je najstariji lovac u Republici Srpskoj, a vjerovatno i među najstarijim stanovnicima u cijeloj Bosni i Hercegovini. Drugog avgusta 2015. zaokružiće punih 100 godina života od čega je 77 lovačkog staža.
Prošle godine kada je u Zvorniku obilježavan veliki jubilej, stotinu godina organizovanog lovstva u ovoj opštini, starina iz Dugog Dijela je pozdravljen burnim aplauzom na svečanoj akademiji. Tada se, na opšte oduševljenje prisutnih, saznalo da u ovoj sredini i lovačkoj organizaciji postoji čovjek koji na svojim plećima nosi breme od stotinu ljeta.
Upravni odbor Lovačkog saveza, na prijedlog predsjednika Vukašina Vojinovića, nedugo zatim, donio je odluku da se najstariji lovac odlikuje Zlatnim ordenom.
Najveće priznanje Lovačkog saveza ovih dana je stiglo u ruke Sefera Smajića. U njegovom domu, u Dugom Dijelu, Zlatni orden je uručio Branislav Mirković, predsjednik LU „Vukovi sa Drine“ u Zvorniku.
-Velika mi je čast i zadovoljstvo što sam u ime Lovačkog saveza Republike Srpske i predsjednika Vojinovića predao ovo priznanje djeda Seferu, ali i što se nalazim na čelu lovačkog udruženja koje u svojim redovima ima ovakvog čovjeka – istakao je Mirković.
Krepki starac sijao je od sreće. Kaže lovac je od 1938. godine. Pamti mnoge generacije lovaca. Živo se sjeća skoro svih imena predsjednika lovačkog udruženja u Zvorniku. Oživljava mnoge lovačke uspomene.
-Lovio sam u čitavom Podrinju i Birču, na Majevici i Romaniji, u Semberiji i Posavini, Sarajevu i Tuzli. Ma, nema gdje nisam bio. Ljudi su me cijenili, a i ja sam druge poštovao – priča djeda Sefer, ponosan na svoju prošlost i vrijeme satkano u jedan čitav vijek.
[quote color=“#020202″ bgcolor=“#e2e2e2″ arrow=“yes“ align=“right“]DUGOVJEČNA PORODICA
Mnogi članovi porodice Smajić dočekali su duboku starost. Seferov otac, Hasan, živio je 103 godine. Brat Smajo umro je u 94. godini, a drugi brat Ahmed u 92. Sestra Rašida živjela je 94. godine.[/quote]
Iako na pragu drugog stoljeća, ovaj vitalni starac kreće se bez štapa, dobro pamti i rado priča o davnim događajima, vladarima i vojskama.
Tajnu dugovječnosti i svoje vitalnosti vidi u tome što je vodio zdrav život. Nikada nije pušio, niti uzimao alkohol. Nekoliko decenija se bavio pčelarstvom, bilo je godina kada je, kaže, iz svojih košnica znao izvaditi i više od pola tone čistog prirodnog meda.
Uz lov, njegova velika ljubav bili su i sportski konji, kada je sa svojim fijakerima, krstario od Semberije, Podrinja, pa do Birča i Romanije.
Sa sinom Nijazom, odnedavno penzionerom, inače dugogodišnjim gastarbajterom čija porodica živi i radi u Njemačkoj, najstariji Podrinjac provodi vrijeme okružen pažnjom svoje rodbine, komšija i prijatelja u Dugom Dijelu.
-Ovdje u našem kraju priroda je baš izdašna. Izađem na sokak i uživam u ovim ljepotama – reče nam na kraju Sefer Smajić, čovjek koji „gazi“ stotu godinu života.
M. Lazarević
