SLATINA – Bračni par Vladimir i Stojanka Đajić iz Jaružana, kod Slatine, ovaj maj pamtiće po jubileju koji se u današnje vrijeme ne tako često obilježava – 50. godišnjici braka!
O braku kakav su doživjeli, kako kažu, maštali su još od rane mladosti, a dokaz tog uspjeha je zlatni pir.
„Oboje smo od rane mladosti maštali o sretnom braku i suživotu s voljenom osobom“, priča ovaj par, za koji bi se moglo reći da je vremešan samo na papiru. Upoznali su se 1965. godine u Prnjavoru, ali su na upis kod matičara morali da sačekaju godinu.
„Vjenčali smo se 1966. godine. Iako smo htjeli ranije nismo mogli jer sam ja tada imala 16 godina, a on 17 i nekoliko mjeseci. Našem razočaranju tada nije bilo kraja“, rekla nam je Stojanka Đajić.
Potomaci Đajića su dvoje djece, Mladen i Vesna, te troje unučadi Marko, Dejan i Aleksandra, koja ovih dana završava ekonomsku školu u Banjaluci, što je još jedan razlog za slavlje.
Od života u seoskim sredinama, Vladimira iz Donjih Vijačana, kod Prnjavora, i Stojanke iz Gornje Šnjegotine, kod Čelinca, životni put ih je odveo najprije u Rijeku, a potom u Njemačku, gdje su zaradili penzije radeći u tvornici metala.
Na pitanje kako su ostvarili životni sklad i kako se ostvaruje uspješan brak, skoro da jednoglasno odgovaraju.
„Za srećan život ne postoje posebni recepti, ali možemo reći da je na prvom mjestu karakterni sklad naših ličnosti. Tu su i želja za suživotom, međusobno razumijevanje, popuštanje u zategnutim situacijama, razumijevanje u dobru i zlu, te poštovanje ličnosti onog drugog“, ističu Đajići.
Ovome dodaju i dobro zdravlje, skladan odnos potomaka, ali i druge ljudske vrline. Kažu da im je zajednički cilj da djeca i unučad napreduju u poslu i životu. Vladimir i Stojanka posljednje četiri godine uživaju u bračnoj i porodičnoj sreći na imanju kod Slatine, a to im još dugo želimo, pišu Nezavisne novine.
