BANJALUKA – Služenjem parastosa, liturgijom i polaganjem vijenaca na Spomen-kosturnicu juče je u Drakuliću obilježena 73. godina od ustaškog pokolja 2.300 Srba u Drugom svjetskom ratu.
Žrtve, među kojima je bilo i 551 dijete, poubijane su 7. februara 1942. godine u selima Drakulić, Šargovac, Motike i rudniku Rakovac, bez ijednog ispaljenog metka – sjekirama, noževima, krampovima i „srbomlatom“ (drvena drška sa metalnom kuglom), piše Glas Srpske.
Ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS Milenko Savanović rekao je da je zločin u Drakuliću opomena za sva vremena.
– Pomućeni um ustaških koljača učinio je veliko zlo koje srpski narod ne smije da zaboravi i treba da u svojoj svijesti jača jedinstvo – poručio je Savanović.
Prema riječima predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nedeljka Mitrovića, ustaški pokolj u Drakuliću nije ništa drugo nego genocid.
– Oni koji su pravno i politički definisali genocid trebalo je da dođu ovdje i za to uzmu elemente, jer se obrazac za kvalifikovanje zločina genocidom u svijetu ovdje može vidjeti. Namjera da se u Drakuliću uništi cjelokupno stanovništvo vidi se i iz naseljavanja ovog prostora hrvatskim stanovništvom – rekao je Mitrović.
Dodao je da na njihovu žalost, nisu u tome uspjeli, što dokazuje da srpski živalj ovdje nije uništen.
– Osim hrvatskog stožernika Viktora Gutića, za ovaj zločin niko nije odgovarao poslije Drugog svjetskog rata. Prije svega, mislim na inspiratora i organizatora ovog zločina, ustaškog poglavnika Antu Pavelića i njegove saradnike, koji su sa ovog prostora pobjegli pod patronatom svjetskih sila – rekao je Mitrović.
Slobodan Brković iz Motika jedan je od rijetkih koji su uspjeli da prežive ovaj krvavi ustaški pir. Kao osmogodišnji dječak Slobodan je ne samo preživio teško ranjavanje već i vidio kada su mu klali članove porodice.
– Tog kobnog dana ustaše su došle i prvo tražile oružje i novac, poslije čega su počele da nas tjeraju napolje. Kada sam izašao, vidio sam ustašu koji je sjekirom odsjekao stricu glavu. Pokušao sam pobjeći, ali su me uspjeli stići kada su pobili ostale članove moje porodice – prisjeća se Brković najstravičnijeg prizora u svom životu.
On je dodao da su i njega izboli nekoliko puta nožem u predjelu stomaka i otišli, dok su mu dva djeda, majku, tri sestre i brata ubili.
– Najgore mi je noću kada se sjećanja vrate pa ne mogu nikako da zaspim – kaže Brković.
Pomenu su prisustvovali članovi republičkih i gradskih organa, kao i veliki broj mještana.
Deklaracija
Nedeljko Mitrović smatra da bi Skupština grada trebalo da se o zločinu u Drakuliću izjasni na adekvatan način, putem deklaracije ili rezolucije. On je najavio i formiranje udruženja potomaka žrtava zločina, koje bi trebalo da preuzme obavezu njegovog obilježavanja.
