MOSTAR – Jedan od najpoznatijih vatrogasaca iz Trebinja Zdravko Paranos (61) poginuo je u teškoj saobraćajnoj nesreći koja se dogodila u naselju Salakovac kod Mostara.
Do nesreće je došlo juče oko šest časova, kada je Paranos, vozeći automobil „džeta“, udario u kombi čiji je vozač Adis Zerdo (33) iz Visokog zadobio teške povrede.
– Paranos se vozeći „džetu“ kretao iz smjera Mostara prema Sarajevu i u mjestu Salakovac, iz za sada nepoznatih razloga, prešao je u suprotnu traku i sudario se sa dostavnim kombijem preduzeća „Akova“, koji je vozio Zerdo – rečeno je u policiji.
Prema izjavama očevidaca, prizor je bio stravičan. Vatrogasci i policajci su nekoliko časova čistili put poslije nesreće.
– Automobil je bio potpuno uništen, a čuo sam da nisu odmah mogli da izvuku tijelo. Vatrogasci su morali da sijeku krov, da bi izvukli vozača – rekao je jedan od očevidaca nesreće.
Dežurni tužilac Štefica Lakičević rekla je da se ne može još govoriti o uzrocima sudara i da će oni biti poznati kad se završe vještačenja. Navela je da je vozač kamiona zadobio teške povrede, ali nije životno ugrožen.
Nastradali Paranos je bio komandir Vatrogasne jedinice „Lastva“ iz Trebinja, a više puta je nagrađivan zbog svojih herojskih podviga u spasavanju ljudi iz poplava i požara.
Mještani Trebinja su istakli da su u šoku i da još ne mogu da vjeruju da su izgubili svog heroja, na kojeg su mogli da se oslone u neprilikama.
Kao grom iz vedra neba Trebinjem je juče ujutro odjeknula tužna vijest: „Poginuo je Zdravko Paranos“. Mnogi nisu mogli da povjeruju u ove riječi, nisu mogli da shvate da je na kraj svog životnog puta došao čovjek koji je mnogima pomogao, zadužio mnoge i bio heroj u mirnodopskim vremenima. Paranos je ove godine dobio priznanje za zalaganje i spasavanje ljudi i materijalnih dobara.
Njegovi saradnici na poslu, prijatelji, a to je bila cijela Hercegovina, ne mogu ni riječi da kažu. Ćutnja i nevjerica i beskrajan bol za čovjekom velikog srca.
– Odlazak našeg starješine je nenadoknadiv gubitak. Bio je naš vođa, profesionalac kakav se rijetko gdje rađa, neustrašiv borac sa svim stihijama. I kada bi nam ponestalo snage, kada bi došli trenuci malodušnosti, Zdravko je bio tu da nas podigne. Za njega poraz u borbi sa stihijom nije bio opcija. Iz svakog duela izlazili smo jači i uvijek pobjednici. Teško se pomiriti da se Zdravko nikada više neće vratiti u svoju jedinicu, među svoje najmilije. Znam da bi, kada bi mogao da nas savjetuje, i sada rekao: „Momci, nema predaje, moramo da pobijedimo“ – ispričao je zamjenik komandira Vatrogasne jedinice „Lastva Ušće“ Lazar Vučković i Paranosov najbliži saradnik.
Oni su bili neprekidno angažovani i na spasavanju ljudi i stoke iz trebinjskog Ljubomira i Popovog polja prilikom poplava.
– Vidio sam svojim očima, padali su s nogu, ali izdržali su. Kada su imali takvog komandira kao što je Paranos, sve je bilo lakše. On je bio taj koji je davao veliki podsticaj, neophodnu energiju za napor više – pričali su tada mještani Ljubomira.
Posebna priča su prevrnuti šleperi. Put od crnogorske granice do Lastve je težak, treba uključiti sva čula i lagano voziti. Ipak priča koju nam je tada ispričao Zdravko Paranos teško može a da ne ostavi utisak.
– U posljednjih nekoliko godina tridesetak šlepera smo vratili na put. Znaju to vozači da cijene, dođu kod nas, često i s poklonom. Bio nam je u gostima i vozač iz Žepča kome smo vratili šleper na put, došao da zahvali i donese poklon. A ja mu kažem: „Neka si ti zdravo i dobro, popićemo piće za srećan put“ – govorio je tada Zdravko Paranos.
Spasavanje načelnika
Zdravko Paranos i njegova družina iz „Lastve“ nisu samo vatrogasci nego i spasioci i na zemlji i u vodi, pravi specijalci, koji se uvijek nađu pri ruci nevoljnicima pogođenim poplavom, putnicima zarobljenim u smetovima, vozačima čiji se kamioni zaustave u vrletima Vilusa.
– Iz snijega smo početkom 2009. godine izvukli i bivšeg načelnika opštine Istočno Novo Sarajevo Gojka Draškovića, koga je po povratku iz Budve zaustavila mećava. Taj dan je bio baš težak, iz snježnih nanosa izvukli smo nekoliko bolesnika i više od 50 vozila – govorili su tada lastvanski vatrogasci.
Glas Srpske
