15.9 C
Zvornik
28. март 2024.

Dragomir Anđelković: Svađanje Srba u cilju rušenja Srpske

Djelovanje raznih zapadnih kvazi NVO instrumenata geopolitičke intervencije, uz uplitanje našeg prostora u globalne igre, zlokobno ukazuju da se primiče početak nove faze mirnodopske agresije na Republiku Srpsku.

Kako se približava škotski referendum a rastu izgledi da će pobjediti zagovornici samostalnosti najsjevernije keltske nacije, London usiljeno pokušava da zastraši kako Škote tako i ostatak svijeta, posljedicama njihove eventualne nezavisnosti. Cilj je sijanje na raznim stranama sjemena straha, uz očekivanje da će iz međusobnog pothranjivanja i prelivanja zebnji iznići atmosfera koja će destimulisati Škote da obnove svoju državnu nezavisnost. U kontekstu toga treba gledati i na sve učestalije izjave raznih britanskih spoljnopolitičkih analitičara da bi uspjeh referenduma za nezavisnost Škotske ugrozio stabilnost Balkana, Španije, Srednje Azije. No, na tome se, bar kada se radi o nama, ne završavaju manipulacije.

ISKRIVLjENA KONSTRUKCIJA

Britanski ekspert za Balkan, Keri-Lindzi – spominjem ga kako bi imali relevantan primjer za naš region – tvrdi da bi osamostaljivanje Škotske moglo da vodi obnavljanju tenzija na prostoru od BiH do Makedonije. Da do takvih tektonskih potresa na bi došlo – a ne samo kako bi se pristalicama škotske nezavisnosti zabili „klipovi u točkove“ – moguće je da se plasiraju i priče da se RS, uz podršku Rusije, nedavno maltene upustila u avanturu izdvajanja iz sastava BiH. Tako se, možda, preventivno usmjerava pažnja globalnih moćnika ka Banjaluci, te se time tamošnja vlast destimuliše da ne povuče poteze koji bi, kada bi se munjevito a neočekivano odigrali, mogli da poremete evroatlantsku arhitekturu Balkana. Radi toga se upotrebljavaju i grube neistine kao što je ona da je RS bila na granici proglašenja nezavisnosti u vreme ulaska Krima u sastav Ruske Federacije.

Već vam je jasno da je ono „možda“ rečeno čisto retorički. U pitanju je konstrukcija satkana od laži. A najmanje opasan njen element je zamjena teza oko toga ko na koga djeluje podsticajno u vezi sa širenjem separatističkih trendova. Mi bar dobro znamo da nije virus razbijanja država krenuo od Škotske, nego su zapadne sile prvo izazvale nasilan raspad Jugoslavije pa onda izvršile agresiju na Srbiju kako bi joj otele Kosovo – pokrajinu koja je i prema principima koje je Zapad odredio (Badenterova komisija) njen neotuđiv dio – da bi konačno priznale i njen secesionistički akt. Otuda, opasni duh separatizma ne izlazi iz boce spontano na sjeveru Evrope već je sistematski pušten od strane evroatlantskih centara moći na njenom jugoistoku i istoku. Sada je samo stigao tamo odakle je za druge pripreman, što se planski zamagljuje!

Gore od rečenog ali ipak, bar ne same po sebi, ne i najgore, to je pomenuto optuživanje RS za separatizam, odnosno Moskve da stoji iza toga. Banjaluka je od okončanja rata dosledno na pozicijama očuvanja Dejtonskgo sporazuma. Njega su rušili oni koji suprotivno volje srpskog naroda, uz podršku okupacione uprave (OHR) i NATO tenkova maskiranih u mirovne snage (SFOR) od oba entiteta oteli niz nadležnosti koje im izvorno pripadaju (odbrana, kontrola granice, resor državne bezbjednosti). Rukovodstvo RS progovara o nezavisnosti jedino onda kada kulminiraju pritisci u cilju unitarizacije BiH. Tu se samo radi o odbrambenoj reakciji. Naravno, zapadna propagandna mašinerija, za potrebe globalnog prepariranja neupućene javnosti, vješto izokreće tu istinu.

Navedene propagandne floskule – koje su u poslednjem slučaju plasirane od strane, sa Anglosaksoncima tjesno povezanog berlinskog Savjeta za politiku demokratizacije – mnogo su gore zbog aktivne okrenutosti budućnosti nego svijeta drugog rečenog. Ne bi toliki bio problem da im je svrha jedino da dodatno stigmatizuju Rusiju i Srbe, odnosno opravdaju Zapad zbog dosadašnjeg kršenja Dejtonskog sporazuma, te pruže legitimitet njegovom i dalje aktuelnom a nepotrebnom vojno-političkom prisustvu u, već skoro dvadeset godina, „mirnoj Bosni“. U pozadini svega naziru se još mračnije namjere.

DVOJNI STANDARDI

Postala Škotska nezavisna ili ne, vodeći evroatlantski centri moći se spremaju za nastavak ofanzive na (jugo)istoku Evrope. Za prestiž britanske elite je nepovoljno osamostaljivanje Škotske, ali bila ona dio Velike Britanije ili ne, ostaćeu okvirima evroatlantskog bloka. Zato se njegovi vodeći krugovi, ma koliko bile povređene emocije Engleza iz njihovih redova, pretjerano ne brinu zbog procesa koji se odvijaju u Škotskoj. Prije im je cilj da ih tako uobliče da im u predstojećem periodu dvostruko koriste na prostorima koje još do kraja nisu pokorili.

Tamo gdje to žele koristiće ih za suzbijanje pokreta za nezavisnost, a na drugim meridijanima kao podstrekač separatističkih trendova. U tom duhu bi se prvo udarilo na nepodobne narode i njihove lidere kao na nosioce separatizma. Kada prođe malo vremena od proglašenja nezavsinosti Škotske i time „podstaknutih“ preventivnih reakcija u još nedovoljno učvršćenoj zoni dominacije Evroatlantista (gdje treba eliminisati nosioce ideja kojima se remeti okupacioni poredak), onda bi se van nje podsticala secesionistička strujanja (kako bi se upotrebom onoga što je na drugim mjestima osuđivano olakšalo uspostavljanje nove okupacione oblasti). Tako islamisti, sa kojima se Zapad navodno sukobljava a zapravo stoji iza mnogih pokreta iz njihove heterogene grupacije, već prijete Rusiji da će ratni požar prenjeti na njen teritoriju radi odvajanja Sjevernog Kavkaza.

Kada se vratimo na naš slučaj, jasno je da se radi o pripremama za novi udar na RS u cilju uspostavljanja centralizovane BiH. One su otpočele mnogo prije nego što se približio škotski referendum a sada samo dobijaju na intenzitetu. Početkom ove godine pisao sam u Pečatu (tekst „Bosanski gambit“) da razni zapadni i regionalni krugovi smatraju da je došlo vrijeme da se posle predstojećih izbora u RS konačno anuliraju tekovine Dejtona. EU lobisti sarajevskih struktura već duže vrijeme su glasni unutar evropskih institucija. Svjesni činjenice da heterogena Unija ima vrlo ograničenu moć nametanja rješenja krenuli su u ofanzivu sa druge strane Atlantika.

Tako se Tanja Fajon, antisrpski nastrojena poslanica Evropskog parlamenta, u februara obratila američkom Senatu. Ona je pozvala SAD da se angažuju kako bi bio obezbjeđen „novi pristup prema BiH“ koji bi rezultirao promjenom Dejtona u smislu centralizacije. Od tada do poslednje a jednako opasne, bilo je više sličnih, ali ipak manje zabrinjavajućih antisrpskih provokacija. Vodeći zapadni krugovi svakako žele centralizaciju BiH ali pošto su im ruke pune (krvavog) posla, podrivanje RS im ipak nije prioritet. Zato su tu sa njima tjesno povezani eksponenti interesa Sarajeva, koji nastoje da u pitanja od prioritetnog značaja za Vašington umetnu tzv. „srpski problem“, i tako nas izlože ozbiljnom udaru. Stoga se Srbi, a pogotovo RS, predstavljaju kao ruski bastion i mogući izazivač potresa kojih se Zapad plaži u onome što smatra svojim dvorištem.

BALKANSKA UKRAJINA?

Sada je u tom cilju, u delikatnom momentu rusko-zapadnih odnosa, plasirana studija „Zapadni Balkan i ukrajinska kriza- promjenjena igra za politiku EU i SAD?“, sastavljena od „eksperata“, tačnije propagandista, pomenutog savjeta. U njoj se nariče nad prevelikim uticajem Rusije na Balkanu i poziva Zapad da ga suzbije. A da bi nas to pogodilo što više, odnosno na način koji je pogodan za Sarajevo, Moskva i Banjaluka se, između ostalog, optužuju za pokušaj osamostaljivanja RS. To se radi lukavo na način da se postigne još jedan cilj, tj. da se međusobno posvađaju Srbi. Dok se rukovodstvo Srpske napada, oficijelni Beograd se hvali. Tako mu se šalje poruka da ako bude kooperativan u vezi sa budućim pokušajima nametanja novog ustavnog aranžmana za BiH, biće nagrađen. A kakav bi novi bosanski poredak bio, u osnovnim crtama, ukazuje nešto starija studija istog svijeta, sastavljena, gle čuda, početkom ove godine, baš onda kada su drugi sarajevski EU lobisti ubjeđivali svijet da je vrijeme za „novi pristup prema BiH“.

U studiji o kojoj govorimo („Nacrt zajedničke zapadne politike prema BiH“) lukavo se stvara privid da se teži kompromisnom rješenju. Kaže se da su parametri u okvirima kojih valja rješiti „bosanski problem“: odbacivanje spoljnje promjene granica (izdvajanja RS), sprečavanje unutrašnje promjene granice (stvaranja hrvatskog entiteta), neprihvatljivost uspostavljanja unitarne BiH. No, jasno je da u ovoj fazi uspostavljanje unitarne BiH nije moguće bez velikog rata i etničkog čišćenja. Zbog toga se teži tek djelimičnoj, ali za državnost RS fatalnoj, centralizaciji. A ona nije nikakav kompromis već negiranje Dejtonom potvrđenih prava srpskog naroda u BiH.

Vrijeme je da vidimo i kako bi se postigla prva faza centralizacije (posle bi se krenulo i dalje). Ne moramo mnogo da tražimo već nam mnogo toga biva jasno iz još jedne studije organizacije o kojoj govorimo– da se opet „začudimo“ – sa početka ove godine (februar), posvećene nemirima u muslimanskom dijelu BiH. Tadašnji pokušaj narandžaste revolucije u muslimanskim kantonima –lansiran sa namjerom da se prelije i u RS radi centralizacije BiH – eufemistički se prikazuje kao legitimni glas naroda usmjeren protiv zloupotreba establišmenta, a, navodno, bez bilo kakve nacionalno motivisane namjere. Jedini problem za one koji su iza svega stajali očito je to što Srbi na tu igru nisu nasjeli. Da bi se stvari u budućnosti promjenile tu su razne (pro)zapadne NVO organizacije. Čitav taj konglomerat tiho ali intenzivno radi kako bi raspalio požar u Srpskoj, a kada bi se to desilo odmah bi se vidjelo zašto Savjet za politiku demokratizacije traži i da se pojača prisustvo NATO trupa u BiH. Očito je zamišljeno da one iskoriste sukobe između Srba koji se sada izazivaju, kako bi zavele red. Tako bi bio definitivno trasiran put centralizacije BiH.

Sigurno i u RS ima mnogo razloga za socijalno i političko nezadovoljstvo ali je problem u tome što ta vrsta muka građana sigurno ne brine tvorce eksploatatorskog tzv. Novog svjetskog poretka. Njihovim strukturama zainteresovanim za naš region namjera je da narodno nezadovoljstvo iskoriste radi proturanja planiranih ustavnih rješenja. Izazove se haos, zaplaše se političari da će ih narod sve oduvati, uz to se podstakne kulminacija sukoba među njima u RS (između vlasti i opozicije, ali i u redovima svake od tih grupacija) te zatruju odnosi na relaciji Beograd – Banjaluka. Pored toga ide i intenzivirani politički i ekonomski pritisak sa Zapada, kome RS može da se suprotstavi kada je oko vitalnih nacionalnih pitanja jedinstvena, ali ne i kada se dubinski politički podjeli na način koji povlači neke vidove zanemarivanja državnih interesa. Na kraju pokrenu se NATO tenkovi da bi zaštitili narod od vlasti ili vlast od naroda. Izgovor i nije bitan!

SRBI NA OKUP

Sve to treba imati u vidu. Zapad je već izgradio početne položaje za ono što će uskoro probati da izvede u RS i u vezi sa njom. Sada se samo finalizuju ti poslovi, a oni će, ako ih ne preduhitrimo, otpočeti pošto se odigraju opšti izbori u BiH i RS 12. oktobra 2014. Ko god na njima pobjedio, suočiće se sa akcijom pokušaja centralizacije BiH, a za opstanak RS na dejtonskim temeljima nije isto da li će vlast i u vezi sa tim imati opoziciju protiv sebe. Naravno, ne tako što bi ona podržala centralizaciju (nju niko bitan u RS ne želi) već time što bi zbog drugih stvari slabila one prema kojima je usmjerena inostrana oštrica.

Da smo mi Srbi drugačiji narod, već bi preventivno bio obznanjen nacionalni konsenzus oko svih pitanja bitnih za opstanak RS. Da je jasno da niko, ni posredno, neće pristati na bilo kakve ustupke u vezi sa državnošću RS, odnosno da će u trenucima kada otpočne neki vid centralističkih pritisaka na Banjaluku privremeno utihnuti sve naše političke podjele i srpska strana monolitno stati u odranu RS – destimulisali bi igranje raznih igara sračunatih na podrivanje Dejtona. Ovako, one su već uveliko u toku. I to na opasan način da ne djeluje da se radi o centralizciji sve dok se u RS ne kreira željeno stanje haosa. To pitanje bi došlo na red onda kada bi bili izazvani nemiri a zavađenim srpskim stranama bila potrebna pomoć da njihova opcija nadvlada (očuva ili preuzme vlast).

Da se ipak do toga ne bi stiglo – posle čega bi i oni koji bi bili na čelu RS imali samo formalnu a ne i suštinu vlasti – političari u Srpskoj moraju da shvate da svaki izlazak njihovih nadmetanja iz regularnih okvira vodi RS u urušavanje. Buntovi, protesti, demonstracije, sve to su segmenti fatalne opasnosti za Srpsku. Izgubila izbore sadašnja vlast ili opozicija, dužna je da se povinuje volji naroda. Ko krene sa pričama o krađi, prevari i sličnom, i prebaci politički proces na ulice, otvara Pandorinu kutiju iz koje će izađi strašna zla. A već je jedno od njih opasna polarizacija koja je zavladala Srpskom, i to kako krivicom vlasti tako i opozicije. Prva olako svoje oponente u cjelini napada za navodnu izdaju i šurovanje sa strancima po cijenu odricanja od interesa RS. Druga se odnosi prema aktuelnom predsjedniku RS kao da je on za nju mnogo veći problem od onih koji pokušavaju da obesmisle Srpsku.

Bez obzira što je u kampanji sve dozvoljeno s obzirom na oštar mač koji visi nad RS, takav pristup sa bilo koje strane ne vodi nas ka povoljnom raspletu. Uostalom, iza bilo kakvog međusrpskog ekstremizma, uvjeren sam u to, često stoje razni „savjetnici“ i podstrekači, koji zapravo rade za Zapad te za njegove potrebe svađaju Srbe i kada se izdaju za vatrene patriote i pristalice neke srpske opcije. Što se građana Srpske tiče, onih koji su je stvarali uz prolivanje mora svoje krvi, rečenog moraju da budu svjesni koga god da podržavaju na političkoj sceni. Država je iznad bilo koje stranke. Zato je bitno da cjelokupna patriotska javnost, a ona je u RS dominantna, digne svoj glas i zahtjeva nacionalnu odgovornost od političara. Isto važi i za javnost Srbije.

Pozitivan je stav Beograda da će on stati iza očuvanja dejtonskog poretka, odnosno da će se usprotiviti pritiscima na RS u cilju nametanja nekih drugih rješenja. No, to treba uvjek demonstrirati kada dođe do neke provokacije nalik ovoj poslednjoj. Uz to, kao što je to bio kada su počeli nemiri u muslimanskom dijelu BiH (sa namjerom da budu prenjeti u RS), kada je Vučić pozvao predstavnike vlasti i opozicije u RS kako bi se obavezali da u to neće upletati svoje sukobe i tako reskirati budućnost Srpske – i sada Beograd ima dužnost da apeluje na mirno okončanje izbornog procesa i potom političko djelovanje koje nikom ne bi otvorilo prostor za rušenje RS.

Da je kako naš narod kaže „vrag odnio šalu“ pokazuju sve učestaliji zlonamjerni potezi tipa manipulacije lansirane od strane Savjeta za politiku demokratizacije, u koje se na maliciozan način upliće i Srbija, a da ne pričamo o međusobnom svađanju Srba u RS. Na našim vodećim političkim faktorima je da se tome, prvim djelima a ne tek riječima, složno (bez obzira na razlike po drugim osnovima) usprotive. Tada ćemo bez problema političkim sredstvima odbraniti našu Srpsku (što ni jedna opcija u RS ne može sama), na koju prijeti da se opako izlije oblak evropskih turbulencija, koji se krivicom agresivnih evroatlantskih struktura, generiše od škotskog sjevera do ruskog istoka Evrope.

Dragomir Anđelković

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se