18.4 C
Zvornik
28. март 2024.

Intervju sa Nešom Galijom: Nemoj da dozvoliš da predrasuda diktira tvoj kreativni tok

Nemoj da dozvoliš da predrasuda diktira tvoj kreativni tok. Vladaj ti predrasudom, a ne ona tobom.

O nekad i sad, muzici, književnosti, Nišu i bivšoj Jugoslaviji, slobodnom čovjeku i generalnoj estetici, pričali smo sa Nenadom Nešom Milosavljevićem, čovjekom kome je grupa Galija i muzika uopšte odredila tok života, a on zbog nje dobio nadimak.

Intervju sa Nešom GalijomZD: Da li je ovo prvi put da ste u Zvorniku?

„Ne, mislim da je ovo četvrti put. Ovo je drugi put da ja dolazim sam, a sa bendom mislim da smo došli odmah posle rata“.

ZD: Da li Vam je draže da nastupate sami ili sa bendom? I u čemu je razlika?

„Razlika je samo u novcu. Problem nastaje kod produkcije, jer je daleko složenija. Nisu muzičari skupi, nego je skupa produkcija“.

ZD: Kakva je razlika u stavaranju muzike danas i za vrijeme bivše Jugoslavije, kada ste počinjali?

„Znaš kako, filozofska je razlika. Razlika u onome šta se pričalo o muzici, filmu, šta o poeziji, književnosti. Bile su to priče dostojne slobodnog čoveka. Nekako, kao da se o slobodi pričalo naglas. Kritikovalo se sve ono što u društvu nije valjalo, i imalo je utucaja i značaja. Sada su svi ti pametni ljudi marginalizovani i u javnom mnenju počevši od novinarstva pa do umjetnosti tu neku banalnu formu i uglavnom neke teme koje su krajnje nezanimljive. Pa čak se i o ljubavi pričalo na jedan životniji način. Jer kada slušate sada pesmu o ljubavi, vi samo čujete nešto što se zove izražavanje nezadovoljstva jedne strane zato što je ostavljena. I onda tu nastaje potpuna besmislica.

Za razliku od Džonija Štulića, Bore Đorđevića, sebe neću nikada da uzmem za primer odmah da ti kažem, nego kolege koje veoma cenim, jer kada uzmete njihove pesme u obzir shvatite koliko su one bile vezane za realnost ulice, za stvarnost života“.

Koncert Neše Galije na Zvorničkom ljetu 2014 (11)ZD: Kakvog ste mišljenja o današnjoj muzičkoj sceni i prisustvu rok muzike?

„Nije tu u pitanju rok. Rok i te klasifikacije su za nešto drugo. Ovde se radi o generalnoj estetici. Generalna estetika je u svim poljima jako pala, tako da nije samo pitanje postojanja roka, nego i književnosti. Vi više nemate pisce koje smo imali nekada. Čak i oni koji su ozbiljni ili pretenduju da budu, su u ilegali. Jer dok pisac objavi knjigu, pa to ti da te bog sačuva“.

ZD: Fakultet ste upisali i završili samo da biste se bavili muzikom. Da li ste ikada pomislili da ste možda pogriješili?

„Ne. Poziv je stvar ličnog stava, a ne ono kako neko društvo kaže da treba, kako roditelji kažu da trebaš, nego onako kako ti kažeš da treba“.

ZD: Da li ste ikada radili posao za koji ste se školovali i imate diplomu?

„Nikad, niti mi je palo na pamet niti sam htio. Ne znam ni gde mi je diploma. Ako bi mi u životu trebalo znanje, verujem da bi morao opet na fakultet“.

[one_half][box type=“custom“ bg=“#e8e8e8″ radius=“2″ border=“#999999″]

U Zvorniku i poslije koncerta

Iako je rekao da se neće zadržavati i da to u prinipu ne praktikuje, zbog dobre saradnje sa oraganizatorom Zvorničkog ljeta, odličnog koncerta i divne noći, Neša Galija je ostao jos dva sata duže u Zvorniku. Uz prijatnu atmosferu, sa još par ljudi popio je piće u jednom zvorničkom kafeu i odgovorio na sva pitanja koja su mu bila postavljena. Dokazao je da, pored što je odličan muzičar koji plijeni dobrom energijom, ujedno i veliki čovjek.

[/box][/one_half]

ZD: Kako pamtite djetinjstvo i mladalačke dane u Nišu?

„Super je to bilo. Mi smo bili upućeni jedni na druge. Bio je jedan televizijski program, to se kao klinac sećam. Kafići nisu postojali, bile su samo kafane, a nama nisu bile dostupne. Tako da smo bili na ulici i samo sebi stvarali zabavu. Jedan kvart zapati fudbal, jedan košarka, a u mom kvartu, taj Čair, tu se zapati muzika. Ne znam kako, ali se zapatila i svi su nešto svirali, najviše gitaru“.

ZD: Zašto baš Galija kao naziv benda?

„Po kafani. U Nišu postoji jedna kafana Galija. Ali zašto baš kafana? Pa kafana je mesto gde se sve odbija. Srpska kafana je mesto za sve dogovore ovog sveta. Ovu kafanu je otvorio jedan čovek, ne znam kako se zove, nisam mogao nigde da pronađem, ali u niškim memoarima piše da je on kafanu otvorio odmah posle Prvog svetskog rata. Naime, on je sa srpskom vojskom krenuo preko Albanije do Krfa. No on ti odluči da neće on da ratuje, nije to za njega, i vrati se u Niš. Ali došao je brodom, i još je to bila neka vrsta ratne zone ioako se kraj bližio, neka podmornica torpedira taj brod i on potone, a taj, zvaću ga sad Žika preživi, dođe u Niš i otvori kafanu. A Niš kao Niš, svaki čovek ima svoj nadimak. Nadimak je ime koje ti da narod. Tako i Žika dobije nadimak Galija, jer se davio. I kako vreme teče, ostade samo nadimak i kafane“.

ZD: Na šta ste u životu najviše ponosni?

„Na muziku. Ja mislim da sa bio dosta iskren u toj priči. Nikad me nije zanimala komercijala, mislim da su pesme postale velike zato što su bile dovoljno iskrene. I danas kad ih pišem, ne zanima me da li će to nekome da se dopadne, nego da se meni dopadnu. A srećan sam što ih i drugi vole“.

ZD: Da li imate neku omiljenu pjesmu?

„Nemam. Pesme su kao deca, kada udahnem u njih život, one imaju nezavistan život od mene“.

ZD: Koje ste bendove najviše slušali i da li su imali uticaja na rad grupe Galija?

„Bilo ja jako puno bendova. Sve kako ste otkrivali muziku, tako su i heroji dolazili. Sve zavisi od faza. Sećam se da je prva faza bila Nil Jang, kasnije Dilan, a prvi naš čovek koga sam voleo bio je Ibrica Jusić. A onda sa zavoleo Bijelo Dugme. To je jedini bend koji sam čuo i video da su imali taj neki svetski dizajn. Takođe, voleo sam Kamel i Dženezis“.

[one_half][box type=“custom“ bg=“#e8e8e8″ radius=“2″ border=“#999999″]

Zemlja umjesto žene

Pored mnogobrojnih pitanja, prepiričavanja anegdota, Neša nam je, dok smo sjedili i ćaskali uz piće, otkrio tematiku većine svojih pjesama. “Ako zamenite reč žena za reč zemlja, shvatićete koja je smisao mojih pesama. Tako je i u pesmi „Skadarska“. Nema tu nikakve žene. Pesma je napisana 1987. godine, jer smo tad već znali da će se Jugoslavija raspasti i pesma govori o tome kako neko iz Beograda, iz Skadarske više neće moći da „vidi“ Makarsku i obrnuto“, rekao je Neša.

[/box][/one_half]

ZD: Kako ste dolazili u dodir sa muzikom? Danas je lako,ali kako ste nabavljali ploče?

„Pa, što je lako dostupno to je i površno. I to je veliki problem. Kada vidim da moja kćerka otkriva neke bendove, dođe mi da plačem. Ali, sve je dostupno i onda je teško pronaći pravu muziku.

Mi smo muziku slušali na malo drugačiji način. Ploče smo nabavljali preko pošte, sećam se ploča je kostala dvadeset funti i mi smo pismom slali novac u London, a oni nama poštom ploče. Kasnije su poštari skontali, pa su nam uzimali novac i kovertu.

Kada je neko išao u inostranstvo, dobio bi za domaći zadatak spiskove koje sve ploče treba da kupi.

Glavne informacije smo dobijali preko radija Luksemburg. Ta radio stanica je bila najslušanija u Evropi, i skupilo bi se par nas talentovanih, neko bi skidao harmoniju, neko melodiju, neko tekst. I to jednom čuješ pesmu, pa bi bar čitavu nedelju tako sedeli i slušali pesme. Onda, kada neko napravi žurku, slušali bi jednu ili dve ploče i oduševljavali se kako je dobro. Onaj ko je imao najviše ploča, taj je bio baja. Posle je radio Beograd i emisija Veče uz radio funkcionisala po istom principu kao i radio Luksemburg.

Koncert Neše Galije na Zvorničkom ljetu 2014 (10)ZD: Otac ste troje djece. Da li ste ih ikada usmjeravali u poljima muzike, književnosti…?

„Pokušavao sam da ih usmerim prema generalnoj estetici. Pokušavao sam da pronađem njihov senzibilitet, pa da ih na osnovu toga usmerim. Škola je tu da postavi temelje, a kao rotitelj dužni ste da to poboljšate, da bude malo drugačije od onoga što društvo pruža“.

ZD: Da li imate nekog pisca čija djela volite da čitate ili neku knjigu koju ste pročitali više puta?

„Roman o Londonu mogu da čitam sto puta. Andrića naravno i Orhana Pamuka, on je izuzetan. Za neke pisce treba vremena i određena psihička stabilnost. Nemoj da dozvoliš da ti predrasuda diktira kreativni tok. Vladaj ti predrasudom, a ne ona tobom“.

ZD:Da li se bavite još nečim pored muzike?

„Ne, muzika je sve. Ako bi se možda pojavio, recimo neki hobi, opet bi bio vezan za muziku, ali na neki drugi način“.

VIDEO: Koncert u Zvorniku:

[mom_video type=“youtube“ id=“0bsmhwtwsMQ“]

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se