Donedavno su eksperti bili isključivi i tvrdili da je čovjek emisijom gasova s efektom staklenika glavni krivac što se klima mjenja. Javnosti je plasirano bezbroj informacija o neizbježnoj promjeni klime, a nije se čulo drugačije mišljenje.
Pentagon u tajnom izvještaju iznosi dramatične procjene o budućnosti planete kojoj prijeti globalna katastrofa, pogibije miliona ljudi u ratovima, od gladi i elementarnih nepogoda, piše Observer. Posebno indikativno je ponašanje Amerike, kada znamo da jedino SAD, inače jedan od najvećih zagađivača atmosfere fabričkim dimnjacima, nisu htjele da potpišu Sporazum iz Kjota, kojim se većina svjetskih emitera štetnih materija (170 zemalja) obavezala da će smanjiti ispuštanje gasova u atmosferu.
O čemu je riječ?
– O sve većem upetljavanju politike i u sferu klime – smatra Nedeljko Todorović, meteorolog i istraživač klimatskih promjena iz Beograda. Dodaje da je riječ o borbi za “kontrolu” u oblasti klime zbog profita.
U članku “Usporavanje klime”, u magazinu New Scientist, piše da je globalno zagrijavanje usporeno.
“Moćni vjetrovi na Pacifiku u velikoj su mjeri odgovorni za nedavno uočena usporavanja globalnog zagrijavanja. Intenzivni vjetrovi podstakli su toplotu da prosto nestaje u okeanima, zaključili su istraživači Univerziteta Novog Južnog Velsa u Sidneju, u Australiji, u februaru ove godine. Ali, čim vjetrovi počnu da jenjavaju, toplota će se opet raširiti po atmosferi”, uvjereni su oni.
– Vrijeme i klima ne slušaju teoretisanje. Temperatura na globalnom nivou posustaje u porastu u posljednjih šesnaest godina – kaže beogradski meteorolog Nedeljko Todorović, u komentaru aktuelnih informacija iz svijeta o klimatskim promjenama. Dodaje da postoje oscilacije, temperatura malo opada pa neznatno raste, kao i većina meteoroloških parametara, što je uočeno u periodu redovnih mjerenja.
Primjećeni su periodi ponavljanja, periodičnosti, oscilacija parametara, pa su tako u stručnoj literaturi odavno prisutni pojmovi NAO (Sjevernoatlanska oscilacija), PDO (Pacifička dekadna oscilacija) i drugi. Većina oscilacija su na približno 60 godina. Sada, kada se uočavaju praznine u trendu porasta temperature, pokušavaju to da obrazlože na mnoge načine. Kažu da je jaka zima upravo dokaz o globalnom zagrijavanju, da su vjetrovi nad okeanima dvostruko jači, što predstavlja nestvarnu tvrdnju.
Ni sada, kada je uočeno usporavanje zagrijavanja, klimatski “stručnjaci” ne odstupaju od svoje teorije i prognoza. Ali, najzanimljivije je da se sve te priče zamjenjuju polako pričom o antropogenom uticaju na klimu. Ne bi bilo čudno da za neku godinu nazovieksperti daju saopštenje da je sistematskim radom na smanjenju emisije gasova sa efektom staklene bašte uspješno zaustavljeno globalno zagrijavanje.
Sagovornik Politike ocjenjuje da je sve to, nažalost, rezultat pretjeranog miješanja politike u nauku.
– Analiza ponovljivosti ukazuje da se toplije ljeto javlja svake tri do četiri godine, zatim na svakih sedam-osam godina i tako dalje. Ljeto 2012. bilo je rekordno toplo, ljeto 2013. manje, mada iznad prosjeka. Ovo ljeto trebalo bi da bude još malo svježije u odnosu na prethodna dva, što je već očito, jer smo već usred najtoplijeg godišnjeg doba. Uz sve, ne znači da neće biti vrućih dana. Govorim samo o velikoj vjerovatnoći da tako bude jer priroda ne priznaje naše prognoze i procjene, česta su iznenađenja. Pored toga, postoje periodi od 30 do 35 godina sa češćom pojavom vrućih ljeta, pa zatim period od 30 do 35 godina sa češćim hladnijim ljetima. Svaki meteorološki parametar ima svoje cikluse. I tako decenijama i vjekovima. U srednjem vijeku postojalo je nekoliko malih “ledenih doba”, prije i posle toga – malo topliji periodi. Temperatura između njih ima amplitudu oko dva stepena, dakle plus-minus jedan stepen. U posljednjih 12.000 godina, od kraja posljednjeg ledenog doba, klima se suštinski nije mijenjala. Događaju se stalne manje oscilacije meteoroloških i klimatskih parametara, ali i pojava ekstremnih vrijednosti kao sastavni dio meteoroloških fenomena – zaključio je sagovornik Politike.
