Da li je Gavrilo Princip bio junak ili terorista? Koji su razlozi početka Prvog svjetskog rata? Učenici u Rumuniji, Bugarskoj, Srbiji i BiH na ova pitanja u svojim udžbenicima dobijaju različite odgovore.
U Istočnom Sarajevu je 100 godina nakon početka Prvog svjetskog rata podignut spomenik Gavrilu Principu, studentu koji je 28. juna 1914. u Sarajevu usmrtio austro-ugarskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu suprugu. Nakon atentata Austro-Ugarska je srpskoj vladi postavila ultimatum, a samo 30 dana kasnije Europom je zavladao rat.
Princip je bio član revolucionarne organizacije „Mlada Bosna“ čiji je cilj bio uspostavljanje jedne slobodne države Srba, Hrvata i Slovenaca, piše Deutsche Welle.
„U Jugoslaviji je Princip uvijek bio predstavljen kao borac za slobodu – a tako je ostalo sve do danas, kao što se može vidjeti u školskim knjigama u Srbiji“, objašnjava stručnjak za jugoistočnu Europu Klaudija Lihnofski sa Instituta za istraživanje školskih knjiga „Georg-Eckert“ u Braunšvajgu.
Isto vrijedi, dodaje ona, i za područje Republike Srpske u Bosni i Hercegovini. Lihnofski naglašava kako su i školske knjige u BiH podijeljeno po etničkim kriterijima. Tako u njoj postoje istorijski udžbenici za srpske, hrvatske i muslimanske mališane. No, kada je u pitanju Gavrilo Princip, tada razlike nisu toliko velike. On, doduše, u knjigama za hrvatsku i bošnjačku djecu nije predstavljen kao junak, ali nije niti „demonizovan“.
„U srpskim knjigama se tematiziraju i represije kojima je srpski dio stanovništva u Bosni i Hercegovini nakon atentata bio izložen“, kaže Lihnofski.
U Rumuniji se ubistvo austro-ugarskog prestolonasljednika u školskim knjigama sasvim jasno predstavlja kao „teroristički čin“.
„Ono što je učinio Princip osuđuje se kao i svako drugo ubistvo“, kaže Ioan Popa, nastavnik istorije u njemačkoj gimnaziji „Brukenthal“ u gradu Sibiuu.
No, da li je atentat bio i razlog početka Prvog svjetskog rata?
„U rumunskim udžbenicima se taj atentat navodi samo kao povod, kao kap koja je prelila čašu. Kao glavni razlog se navodi konkurencija između ondašnjih velikih sila i političkih i privrednih uticaja“, dodaje Popa.
Sa stajališta Srbije glavnu odgovornost za početak rata snosi Njemačka. Tako u jednoj od školskih knjiga na primjer stoji: „Vojno vođstvo u Berlinu, podržano od velikih kapitalista, tražilo je preraspodjelu kolonija i uticaja moći… Njemačka je tako zapravo samo tražila neki dobar razlog kako bi mobilisala javnost. Slično je bilo i u Austro-Ugarskoj.“
U komunizmu drugačiji politički diskurs
Način na koji se prikazuju i objašnjavaju uzroci i razlozi početka Prvog svjetskog rata su se u zemljama jugoistočne Europe, kao što su Rumunija i Bugarska, promijenio nakon pada komunizma.
„U bugarskim školskim knjigama iz vremena prije 1989. Prvi svjetski rat se jednostavno povezuje s interesima bugarske buržoazije“, kaže bugarski istoričar Plamen Cvetkov.
Ioan Popa iz Rumunije navodi kako se još dobro sjeća svojih školskih knjiga u kojima je stajalo da „krivicu snosi imperijalizam kao izraz razvoja kapitalističkog društva“. Njih dvojica navode kako je današnji istorijski diskurs u obrazovnom sistemu u njihovim zemljama puno objektivniji i oslobođen propagande.
Međutim, s druge strane, Klaudija Lihnofski kaže kako „školske knjige uopšte na području jugoistočne Europe pokazuju da se istorija još uvijek nacionalno promišlja“.
„Mogu se naći kontinuiteti, najbolje od Antike do danas, u kojima nacija ima svoju vlastitu, određenu istoriju – iako je pojam nacije zapravo nešto novo, moderno. Naime, prije 19. stoljeća još se nije razmišljalo u današnjim kategorijama nacija“, objašnjava ona.
U međuvremenu već postoje pokušaji posmatranja istorije iz raznih perspektiva istodobno. Klaudija Lihnofski navodi jedan novi istorijski udžbenik čiji je izdavač Savez evropskih nastavnika istorije, EUROCLIO, i koji događaje u bivšoj Jugoslaviji u vremenu između 1912. i 1945. predstavlja s različitih stajališta.
„Ovdje se, naprimjer, atentat na Franju Ferdinanda rasvjetljava iz raznih izvora“, kaže ona.
Prema njenom mišljenju, dobar korak bi bio i kada bi učenici iz jedne etničke grupe u BiH mogli razmotriti i udžbenike istorije onih drugih kako bi što bolje mogli razumjeti i reflektirati stajališta i razlike.
Ipak, te razlike u predstavljanju istorije ne odnose se samo na jugoistočnu Evropu.
„Već desetljećima svaka evropska nacija piše svoju istoriju Prvog svjetskog rata. Danas bismo trebali te različite interpretacije nekako uravnotežiti kako bismo zajedno dospjeli do jedne, zajedničke evropske istorije“, zaključuje rumunski istoričar Lučijan Boja, koji je, između ostalog, napisao i jednu knjigu o Rumuniji u prvim godinama Prvog svjetskog rata.
Deutsche Welle
