15.9 C
Zvornik
29. март 2024.

„Јužnim koridorom“ protiv „Јužnog toka“?

Evropska komisija potvrdila je da će već ove godine početi izgradnju Transjadranskog gasovoda od Azerbejdžana do Italije, kao ključnog dijela „Јužnog gasnog koridora“.

Јužnim koridorom protiv Јužnog tokaTaj koridor trebalo bi da smanji udio snabdijevanja Evrope prirodnim gasom iz Rusije i da umanji značaj planiranog gasovoda „Јužni tok“, javlja dopisnik agencije Beta iz Brisela.

Austrija je iz puke ekonomske potrebe upravo potpisala sporazum s Moskvom o učešću u „Јužnom toku“, kojim bi u Srednju i Zapadnu Evropu godišnje stizale po 63 milijarde kubnih metara prirodnog gasa iz Rusije.

Članice Evropske unije koje su prije više godina potpisale sporazume s Rusijom o izgradnji Јužnog toka, protive se kočenju tog projekta, koji se prelama s ukrajinskom krizom.

Neki analitičari tvrde da „Evropska komisija smatra da je prijetnja blokadom Јužnog toka važna poluga u pregovorima s Moskvom o budućnosti Ukrajine“.

To je stavila do znanja američka agencija za strategijske prognoze Stratfor, a izvori u Evropskoj komisiji su novinarima nezvanično prenijeli da EU, u uslovima ozbiljne krize s Rusijom oko Ukrajine, uopšte ne može odobriti „Јužni tok“, utoliko prije što je Brisel još prošle godine ukazao da ugovori zemalja EU i Rusije o tom projektu krše neke osnovne propise EU.

Neke članice EU traže uvođenje ekonomskih sankcija Rusiji, iako bi to pogodilo ruske kompanije koje Uniju snabdijevaju gasom, i izazvalo veliki skok cijene gasa, dok je veoma veliki pritisak SAD i NATO da se odmah krene u krupne strateške projekte za bitno smanjenje zavisnosti od ruskog gasa.

Amerikanci nikad nisu krili odbojnost prema dubljem energetskom povezivanju Evrope i Rusije i zavisnosti Evrope od Moskve.

Američki državni sekretar DŽon Keri je na jednom nedavnom skupu NATO izjavio da je smanjenje energetske zavisnosti EU „hitno potrebno, ako želimo da Evropa ostane cjelovita i slobodna“.

Keri je zatražio i snažno jačanje američke i evropske ekonomske saradnja kroz sporazum o slobodnoj trgovini, o kojem pregovaraju Brisel i Vašington „čime bi se postiglo mnogo više od pukog utvrđivanja načina na koji poslujemo“.

Ali, Stratfor predočava da je „‘Јužni tok’ isto toliko važan potencijalnim učesnicima u tom projektu, jer bi doveo značajne investicije i otvorio radna mjesta u nekim najsiromašnijim državama EU, a zaobišao bi nestabilnu Ukrajinu kao tranzitnu zemlju“ za isporuke gasa.

„‘Јužni tok’ je opipljiv put za obezbjeđivanje prirodnog gasa u času kad su drugi izvori daleko od stvarnosti i neizvjesni“, napominje američka agencija.

Dodatne sankcije Rusiji, „za“ i „protiv“

Poljska, Švedska i baltičke članice EU, međutim, traže da se zbog ukrajinske krize zavedu i ekonomske sankcije Rusiji, makar to pogodilo i ruske gasne i naftne kompanije-snabdjevače EU, a premijer Poljske Donald Tusk je zatražio da se odmah krene u stvaranje unutrašnje energetske zajednice EU.

Zvaničnici bliski odlazećem evropskom komesaru za energetiku Ginteru Etingeru saopštili su da za Evropsku komisiju izgradnja „Јužnog toka“ nema prvenstvo, a mora se sagledati i u sklopu ukrajinske krize, mada jeste dobrodošlo sve što doprinosi dodatnom snabdijevanju Unije energijom.

Ali, u nekim državama EU i Evropskoj komisiji ima mišljenja da upravo izgradnja „Јužnog toka“ ne doprinosi raznovrsnosti izvora snabdijevanja energijom, jer je to i dalje ruski gas.

Ipak, analitičari i evropske diplomate u Briselu prihvataju ocjene da, bez postojane saradnje s Rusijom, ni srednjoročno nije moguće obezbijediti energiju za svjetsku konkuretnost evropske industrije i potrebe stanovništva EU.

Opredjeljenje za „Transjadranski gasovod“, kao ključni elemenat „Јužnog gasnog koridora“ i napuštanje direktnog, „Јužnom toku“ suparničkog projekta za gasovod „Nabuko“, uticali su na to da Austrija koja polovinu energetskih potreba podmiruje ruskim gasom, krajem aprila sklopi s ruskom kompanijom „Gasprom“ ugovor kojim će krak „Јužnog toka“ iz Mađarske ići do velikog austrijskog gasnog terminala Baumgarten i dalje u Italiju.

Do Baumgartena je, preko Bugarske, Rumunije i Mađarske, trebalo da vodi napušteni „Nabuko“, te se i vlada u Sofiji našla u situaciji da jedino preko „Јužnog toka“ može da obezbijedi postojano i jeftinije snabdijevanje gasom. To je takođe bitno iz socijalnih i političkih razloga, jer je poslednja bugarska vlada pala dobrim dijelom zbog poskupljenja energenata.

Čelnici italijanske državne firme ENI, glavnog partnera ruskom „Gaspromu“ u projektu Јužni tok, kao i rukovodioci njemačkog koncerna BASF su jasno stavili do znanja da ne misle da bi blokada izgradnje tog gasovoda bila uputna, a naglašeno je i da je Rusija uvijek bila pouzdan snabdjevač EU gasom.

NJemačka kompanija „Simens“ je u aprilu, s konzorcijumom „Јužni tok transport“, na čijem je čelu „Gasprom“, sklopila ugovor o isporuci automatizovanih kontrolnih postrojenja i telekomunikacione opreme za kontrolne centre gasovoda „Јužni tok“.

Evropski komesar za energiju Etinger je krajem aprila izjavio azerbejdžanskoj agenciji Trend da je „cilj Evropske komisije oduvijek bio da otvori ‘Јužni gasni koridor’ za Evropsku uniju, tako da to neposredno i fizički poveže tržište gasa EU s najvećim nalazištima prirodnog gasa u basenu Kaspijskog mora i Bliskog istoka“.

„Transjadranski gasovod“ bi trebalo da bude izgrađen do 2019. godine i iz nalazišta Šah Deniz u Azerbejdžanu bi, preko Gruzije, Turske, Grčke, Albanije i Italije, godišnje isporučivao Turskoj šest milijardi kubnih metara gasa, a EU deset milijardi kubnih metara prirodnog gasa.

„Јužni koridor-novi put svile“ – kako su ga prozvali u Evropskoj komisiji, uključivao bi još dva gasovoda i Evropi isporučivao u posljednjoj fazi od 60 do 120 milijardi kubnih metara gasa iz kaspijskog basena i Srednje Azije.

(RTS)

POVEZANO

ISTAKNUTO

IZBOR UREDNIKA

Pratite nas

25,923FanovaLajkuj
1,112PratilacaZaprati
955PratilacaZaprati
1,123PretplatniciPretplatite se