Zvorničani Dušanka i Janko Mikić odlučili su da spoje svoje znanje i umijeće sa zadovoljstvom tako što se bave, ona pravljenjem domaćih sapuna, a on eko-blokova.
I zato njima nije dosadno, jer na taj način slobodno vrijeme kojeg kao skorašnji penzioneri imaju u višku, iskorištavaju na najbolji način.
U našoj priči više ćemo se posvetiti Dušanki, jer je njen rad ovogodišnjeg datuma, za razliku od Jankovog koji se blokovima, sa određenim pauzama, bavi već nekoliko godina.
Dušanka je u januaru ove godine počela da pravi domaće sapune za ličnu upotrebu, što je interesovalo i ranije, ali nije imala vremena da se time bavi.
„Otišla sam u penziju 1. septembra 2013. godine, i nakon što sam se malo adaptirala na ono što penzionerski dani donose, odnosno kad sam uvidjela da imam viška slobodnog vremena, negdje u januaru ove godine počela sam i da ih pravim – priča Dušanka koja je kao inženjer hemijske tehnologije provela radni vijek – 35 godina – u laboratoriji Fabrike glinice „Birač“ što znači da posjeduje znanje neophodno za ovaj njen hobi.
Dušanka napominje da je još kao srednjoškolka, na vježbama proizvodila sapune, a da je njenu odluku ubrzala i „poplava“ raznih kozmetičkih proizvoda sa mnogo štetnih dodataka, tako da je htjela da napravi nešto što će biti prihvatljivije za ljudsko tijelo.
„Mnogo ljudi ima alergije, razna perutanja kože i druge kožne probleme. Mislim da je tome dosta doprineo razvoj današnje kozmetike, te sam krenula da pravim sapune u kojima nema hemijskih sredstava izuzev NAOH, bez kojeg nema saponifikacije. Sve drugo su prirodnis sastojci.“
Ona dodaje da prvo na tržištu morala da pronađe sve neophodne sirovine, čega u Zvorniku slabo ima, ali je uspjela da nadje u Loznici.
„Za izradu sapuna koristim maslinovo ulje, palmino, suncokretovo hladno cedjeno i kokosovo ulje. Svima je ista osnova, ali su dodaci različiti. Da bi došlo do saponifikacije mora da se dodaje NAOH – lužina. Koristim ga u količini tako da mi ostaje višak ulja koji je dobar za negu kože, ali pravim kalkulaciju da sapuni ne budu masni, ni prejaki. Takođe, radim uvijek na hladno, jer želim da sačuvam sve korisne stvari iz ulja, dakle ulja zagrijavam do 38 stepeni, ne više. Bitno je reći da ja ne koristim maslinovo ulje od komine, nego samo ono od čitavog ploda masline, ali moram da imam smešu ulja, jer kada bi bilo samo maslinovo, onda bi sapun bio mnogo mekan i mnogo dugo bi morao da se suši, a, recimo, sa samo palminim uljem bio bi jako tvrd. Uvidjela sam kakav odnos sa sastojaka je najbolji i sad uglavnom radim sa istim količinama. Takođe, na početku sam dodavala destilovanu vodu za rastvaranje NAOH, međutim, nabavila sam kozje mlijeko, imam uredno snabdijevanje i u njemu rastvaram NAOH. Tu ima jedna caka, odnosno, kozje mlijeko mora da bude zaleđeno i kad se NAOH rastvara dolazi do egzotermne reakcije odnosno do oslobadjanja toplote. Pošto je mlijeko zaledjeno, kako se odlobadja toplota, tako se mlijeko postepeno otapa, tako ta mi ostaje sva masnoća u mlijeku, a ne samo surutka. Sastojke miješam štapnim mikserom, zna se koliko dugo, i onda dodajem na kraju razne dodatke, nekad čajeve od biljaka – sušen nevenov cvijet, hajdučku travu, kantarion i to tako da sve suve biljke u drvenom avanu tucam, jer bi se u drugom sve pretvorilo u prah. Dodajem lavandu, sok od mrkve, sok i koru od narandze i limuna, sok od koprive, kantarionovo ulje koje sama pravim, kakao, papriku, cimet, med, ricinusovo ulje, bademovo i ulja čajevca koji ima antibakterijska svojstva, a za piling imam sapun sa kukuruznim brašnom. Sve te biljke i dodaci mi koriste i za bojenje sapuna, boje su vrlo nežne, ništa „vrišteće“ jer ja ne želim da koristim vještačke boje. Iz istog razloga, da bi bio potpuno prirodan, ne dodajem ni vještačke mirise koji su čista hemija, a ja to u svojim sapunima neću, bez obzira što sam hemičar, već samo eterično ulje lavande, limuna ili narandze.“
Dušanka napominje da je prije početka radova morala da nabavi digitalnu vagu koja ima i termometar, tako da je sve kontrolisano, dok saponifikacione brojeve sama računa. Nakon toga pravi šaržu.
„Prije nego što se počne praviti sapun mora se jasno izdefinisati kakav sapun želimo. Ja sam htjela da on bude sa vrlo kvalitetnim uljima i da se pravi na hladno. NAOH dodajem manje nego što bi trebalo, zato bi moji sapuni mogli da se koriste i poslije sedam dana, ali nisam ni jedan iznijela prije mjesec, jer mora saponifikacija da se završi do kraja. Imam trakice kojima provjeravam ph vrijednost koja je kod mojih sapuna između 8,5 i 9, dok kupovni imaju ph 10. Jedno vrijeme je bio bum sapun sa ph 5,5. To se dobija kad se dodaje kiselina i to jaka da bi neutralisali NAOH i da bi ph prešla u neutralnu sredinu, a to nije dobro za kožu.“
Ističe da nikada ne pravi sapun na 1 komad, kao i da joj je šarža dvadesetak komada koje za oko sat napravi, ali, pošto ih pravi na hladno, mjesec dana „sazrijevaju“, odnosno odležavaju,
Radi ih u nekoliko veličina i oblika, a dodaje da su joj u čitavoj priči problem pakovanja.
„Pokušala sam da heklam kesice, pa sam ih pravila od jutanog dzaka, neke kesice sam kupovala, ali ono što bih ja, to ne mogu ovdje da nadjem. Htjela sam neke kutije koja će biti boje koju ja zovem „eko“, na koje bih stavila naziv i cvjetić nevena koji mi je zaštitni znak. Zapravo, još lutam što se tiče pakovanja, ali nadam se da ću i to riješiti. Za sada pravim neke kutije, jer sve mi je ručni rad, pa neka bude i to.“
Za početak Dušanka je zadovoljna kako se njen proizvod prodaje, što je još jedan dokaz da se sve više ljudi okreće prirodnim proizvodima napravljenim u domaćoj izradi.
„Prvo smo počeli mi u kući da ih koristimo, onda sam dijelila u komšiluku i prijateljima, sada ih i prodajem. Recimo, svakog jutra idem u šetnju, ponesem koji sapunić i uvijek prodam neki. Od ovoga se ne možete obogatiti i ja i ne tražim veliku prodaju, već samo da pokrijem troškove. Ako bude za neki dzeparac dobro je, a ako ne opet je dobro, a najvažnije je da su korisnici zadovoljni. Pravljenje sapuna mi je uživanje, to mi je relaksacija, na sat-dva se isključim od svega i samo razmišljam da li da naravim ovakav ili onakav sapun – priča Dušanka i dodaje da za sada planira da pravi samo sapune raditi, a kasnije možda i prirodna ulja i kreme koji su lekoviti.
Njeni sapuni napravljeni od prirodnih sastojaka uskoro će se naći i u Suvenirnici naše Turističke organizacije, a Dušanka na kraju dodaje da joj je najbitnije što zna šta je u njih stavila, kako ih je napravila i šta očekuje da dobije.
A suprug Janko i prije nego je otišao u penziju počeo je da pravi „eko“ blokove. Naime, kako Ima centralno grejanje u kući, pa mu se pojavio problem odlaganja šljake, počeo je da pravi blokove i to košuljicu od betona, koju puni šljakom, te je tako dobio kvalitetan građevinski blok. Ovaj njegov proizvod doveo ga je na takmičenju inovatora Srbije i Republike Srpske 2009. godine do finala u konkurenciji inovatora iz Republike Srpske.
„Sada sam trenutno u manjem zastoju sa izradom blokova od šljake, dosta sam toga promijenio od 2009. godine, sad mi se javlja najveći problem pošto ima puno posla oko pripreme šljake do ugradnje u blok, jer, prvo šljaka mora da odležu u zimskom periodu da bi se prečišćavala, onda mora da se vrši prosjavanje na dvije frakcije, od 5 do 10 mm i ispod 5 mm. Sad sam u fazi izrade vibro-sita koje će mi olakšati inače veoma težak posao.“
Janko dodaje da planira da počne da boji šljunak, za šta mu je potrebno mješalica i rešetke za sušenje, kao i toplo vrijeme, te adekvatne boje.
„Dekorativni šljunak ima višestruku primjenu, recimo za posipanje dna bazena, staza u dvorištima i vrtvima, pa čak i za dekoraciju na groblju.“
Ni Dušanku ni Janku ne nedostaju ideje, kao ni volja. Oni su osmislili kako da im bude zanimljivo u penziji, a da im pri tome ne bude previše naporno. I sve to rade sa osmjehom, šireći vedar duh i optimizam.
