Prije 18 godina bračni par Golić osnovao je Folklornu sekciju pri Osnovnoj školi „Sveti Sava“ koja je nakon 8 godina prerasla u KUD „Sveti Sava“ koji na veoma uspješan način njeguje srpsku tradiciju i običaje. Pored prenošenja znanja iz folklora, narodnih pjesama, igara i običaja, Golići na časovima posebnu pažnju poklanjaju vaspitanju i sa ponosom ističu da članove KUD-a upravo to i krasi.
Dragan i Slavica Golić stigli su 1996. godine iz Sarajeva u Zvornik i odmah pokrenuli Folklornu sekciju pri zvorničkoj Osnovnoj školi „Sveti Sava“.
Vodili su sekciju oko osam godina, da bi 2004. godine, nakon učestvovanja na obilježavanju dvadesetogodišnjice Zimskih olimpijskih igara u hotelu „Bistrica“ na Jahorini, odlučili da registruju Kulturno umjetničko društvo.
– Kad smo se vratili sa nastupa sjeli smo i razmislili da li da nastavimo kao sekcija ili da registrujemo KUD, jer smo na Jahorini i bili predstavljeni kao KUD. Odlučili smo da to uradimo i u aprilu 2004. godine smo registrovani kao KUD, tako da ove godine slavimo 10 godina rada – rekao je Golić.
Dragan ocjenjuje da je rad u KUD-u težak posao, ali da mora da teče non-stop.
„Moram reći, prije svega, da je raditi u KUD-u, tu prvenstveno mislim na folklor, mnogo težak posao i možda je u tom obliku kulture najteže stvarati i napraviti nešto. To je zato što se svi koji dođu da vježbaju folklor do tada nikada sa tim nisu sretali, niti šta znaju o tome, a kada pogledate na binu gdje je dvadesetak igrača, svi očekuju da oni igraju kao cjelina. Moramo njih 20 da dovedemo do nivoa da izgledaju kao jedan i to je mnogo teško. U našem KUD-u ima djece koja igraju po 15 godina, ali to još nisu izgrađeni igrači. Najzrelije godine kod igrača su oko 30 godina i zato je to veliki posao, a što mnogi ne razumiju. Dalje, KUD funkcioniše sasvim drugačije nego i sportski kolektiv i druge neke organizacije, funkcionišemo kao jedna porodica, u tome treba uspjeti, ali se i to stvara dugo – kaže Dragan i napominje da ima KUD-ova koji traju 40,50 i više godina, te da su oni poseban vid okupljanja mladih gdje se rađaju i mnoge ljubavi i brakovi.
Golići su, kako kažu, krenuli od nule, nisu imali ni jednog igrača, ni jedan opanak, odnosno ništa.
„Mi smo radili u vrlo teškim uslovima i ovo što smo postigli postigli smo, ja bih rekao na mišiće. Ajde da kažem da ovdje djeca nemaju fizičke predispozicije za folklor, jer je neka osnova da pravite igrača da je visok i tanak, u drugim područjima takav fizički izgled je prirodan, a ovdje to nije slučaj. Dalje, ovdje su stigli ljudi sa stotinu različitih strana, sa različitim mentalitetima i sada je to teško uklopiti da funkcioniše kao neka cjelina.“
Dragan pojašnjava da prvih 10 godina služe da se napravi osnova u KUD-u da bi mogao da funkcioniše kao ozbiljno društvo, te dodaje da su ozbiljni KUD-ovi oko koji postoje 30-40 godina. „To je poseban vid organizovanja i funkcionisanja, u KUD-u rade jedni te isti ljudi sve te godina i smjena na njegovom čelu vrši se od strane igrača koji su u tom društvu i ponikli, a nije kao, recimo u sportskom klubu gdje jedne godine radi jedan trener, druge godine drugi i tako redom, ovdje to ne može.“
Dragan kaže da je za oblačenje igrača za jednu igru potrebno 4.000-5.000 evra. „Ako imate sedam – osam igara, kad pomnožite sa tim iznosom, onda se vidi koliko je to novca. Mi nemamo ni za jednu igru potpuno kompletirane nošnje, pa se dopunjujemo, a kad idemo negdje na nastupe onda se snalazimo, pozajmljujemo i sl.“
Dragan kaže da je za ozbiljan folklorni ansambl veliki problem što Zvornik nije univerzitetski grad.
„Svake godine po nekoliko članova nas napuste zbog odlaska na studije, rijetko se vraćaju i malo njih nastave dalje. Da imaju mogućnost da studiraju ovdje, onda ne bi prekidali da igraju. Zato je kod nas uvijek bio omladinski ansambl sa srednjoškolcima i ponekim studentom i bojim se da nikada nećemo uspjeti da napravimo ansambl sa igračima koji imaju 25-30 godina, odnosno taj veteranski ansambl. To znači da mi moramo svake godine da obnavljamo ansambl i nemamo predaha, naročito i jer se u folkloru mora non-stop raditi. Dalje, u svim KUD-ovima su problem dječaci kojih je uvijek manje, manje su zainteresovani, jer smatraju da je to više za djevojčice. Kad je riječ o muškim igračima imaćemo dvie godine problem da se sačuvamo na određenom nivou, zbog razlike između prvog ansambla i dječijeg, a za kasnije imamo dvije grupe dječaka od 25 koji će kad odrastu biti malo stabilniji ansambl.“
Golić napominje da se od tridesetak klinaca koji dođu na upisni rok skoro ni za koga od njih ne može reći da imaju talenat za igru.
„To se može nadoknaditi upornim vježbanjem, ali djeci to valja izdržati, jer moraju 2-3 godine da vježbaju maltene sve isto, što njima dosadi, a ne može se ništa ni mijenjati, jer nisu zreli da bi mogli da igraju nešto teže.“
Golići ipak ističu da najviše snage i energije troše na vaspitanje djece, što im je na prvom mjestu.
„Da li će neko biti igrač ili neće, da li će biti dobar ili ne, to zavisi od milion stvari, ali je vaspitanje ono što je bitno. Zato na svakoj našoj probi posvećujemo po 15 min priči o vaspitanju.“
I pored svih problema koji prate rad KUD-a, on opstaje, okupljajući djecu i mlade ljude i bilježeći dobre rezultate.
„U nekim stvarima sam zadovoljan onim što smo postigli, a u nekim i nisam potpuno. Zadovoljan sam jer smo uložili najviše sebe što je moguće da bi smo napravili da sve ovo izgleda ozbiljno, jer, možda neko drugi da je imao sve uslove ne bi toliko postigao, jer ne bi možda sebe toliko uložio koliko smo mi sebe, naš je udio i 300 posto. Gledajući u Republici Srpskoj mi smo među desetak ansambala, a najviše smo prepoznatljivi po tome što su nam djeca dobro vaspitana, ne prave probleme, lijepo se ponašaju na putovanjima, lijepo se slažu, druže se, to smatramo negdje svojim najvećim uspjehom.“
Kroz folklornu sekciju i KUD od 1996. godine prošlo je oko 1.000 djece. Danas KUD ima Prvi folklorni ansambl, Dječiji ansambl i Školu folklora, kao i orkestar i pjevačku grupu.
„Jedan smo od rijetkih KUD-ova koji ima svoj orkestar, ali je to vrlo teško održavati i držati u pripravnosti. Kod Prvog ansambla nastojimo da nam na prvom mjestu bude pjesma u toj igri, pa tek onda igra, jer ako ne pjevaju dobro, to nije to, pa smo angažovali i profesora koji je sa njima radio pjevanje.“
Zvornički KUD „Sveti Sava“ učestvovao je na festivalima u Turskoj, Grčkoj, Makedoniji, Poljskoj, Mađarskoj.
„Veoma je teško doći u sitauciju da te neko pozove na neki festival u inostranstvu, da se izboriš za neko mjesto gdje si priznat kao društvo. Dosta njih su besplatni, ali se traži kvalitet, traži se društvo sa tradicijom i mi tu uspijevamo da se izborimo za neko naše mjesto. Svake godine smo išli po jednom na festivale u inostranstvu, bude i više poziva, ali je prevoz skup i nemamo dovoljno sredstava da to finansiramo. U Srbiji nam je najznačajniji „Zlatni opanak“ u Valjevu gdje smo išli da Dječijim ansamblom i osvojili drugo mjesto.“
KUD „Sveti Sava“ ustanovio je Vidovdanski sabor koji će ove godine biti održan po deveti put, često organizuju koncerte za sugrađane, a među njima i one humanitarnog karaktera kad god se za tim ukaže potreba.
Sveti Arhijerejski Sinod odlikovao je ovaj KUD 2005. godine Ordenom Svetog Save što je, kako Golić reče, veoma značajno odlikovanje za sve koji se bave očuvanjem tradicije.
Golići i njihov KUD godinama radeći postali su prepoznatljivi i izborili su se se za svoje mjesto u ovom gradu, ali i van ovih prostora.
Ove godine navršavaju 10 godina postojanja i u aprilu će organizovati jubilarni koncert koji će se, kako najavljuju, razlikovati od njihovih dosadašnjih godišnjih koncerta, biće atraktivnije, a u okviru toga pokušaće da naprave i koncert orkestra sa pjevačima koji su prošli kroz KUD.
